04-03-2006, 10:59 PM
Stadion “Gradski vrt” u Osijeku 4.3.1990 (nedelja) sa pocetkom u 14,00 sati.
NK Osijek – C.Zvezda 0-5 pred 15.000 gledalaca.
Strelci: 0-1 Pancev 30-seti minut, 0-2 Lukic 47-mi, 0-3 Prosinecki67-mi, 0-4 Milicevic 90-seti autogol, 0-5 Pancev 92-gi.
Na Ovaj mec u Osijeku sam poveo iz Lazarevca bas dosta ljudi. Rano izjutra smo usli u voz za Beograd I bilo je jos mracno.Po obicaju ja nisam imao kartu, tako da sam celo vreme varao kondzu, koji me je iz inata jurio po vozu. Svi su imali karte samo ja nisam, tako da ga je to iritiralo. Zaustavio je voz u Belom Potoku na stanici ispred tunela. Posto voz nije hteo da krene dalje dok ja ne izadjem, ja sam izasao jer bi me na sledecoj stanici iza tunela cekala murija. Posle jedno pola sata cekanja usao sam u sledeci koji je naisao. Udjem u njega I zaspim. Jedva sam nekako istrcao iz njega u Zemun Polju, tako da sam tu cekao neki voz koji ce me vratiti na glavnu stajgu. Posle odredjenog vremena provedenog u cekanju voza, isti se pojavio. Stigao je na glavnu stajgu u minut do dvanaest. Samo sto je on usao na svoj peron, ja iskacem iz njega I ulazim u voz koji je bio pun nase Brace I koji je isao ka Vinkovcima. U vozu sam pricao sta mi se desilo, a iz Beograda nas je krenulo bas dosta 400-500 sa usputnim nadopunjavanjem. Pored toga otisla je jedna nasa grupa jos ranije u predhodnicu. U vozu je bila vise nego dobra atmosvera. Pesma, pice, klopa, zezanje, smeh, kao po obicaju, tako da u Vinkovce stigosmo bas brzo. Odmah posto smo izasli iz voza pojurili smo grupu Hrvata koji su se spremili da nas kamenuju. Naravno svi su se razbezali, kud koji mili moji, jer ih je malo I bilo. Tu na stajgi smo cekali presedanje ka Osijeku I bili smo bas pod jakim obezbedjenjem. Nisu nam dali da maknemo van stajge. Posle odredjenog vremena pojavise se I sinobusi u koje smo se spakovali I najzad krenusmo u Osijek. Kao I u ranijim iskustvima povodom Osijeka, niti manje deonice niti duzeg puta. Uzas jedan, koliko sporo idu oni sinobusi, koji staju ispred svake barice, putica itd, itd… Posle dugog klacanja stizemo u Osijek. Krecemo u Grad gde smo okupirali pojedine kafice, poslasticarnice itd, itd… Dok masa tu vrslja a murija posmatra da se ne bi nesto kralo ili da ne bi bilo nekih fizicih nasrtaja, jedna manja grupa grupa nas se izvukla, I krenuli smo malo da svrljamo po okolnim ulicama. Bilo je verbalnih provokacija sa lokalnim stanovnistvom, a neke koji nisu bili bas dobri, morali smo malo da bijemo. U jednom momentu nas murija u patroli nagazi zbog kradje u obliznjoj prodavnici, tako da smo se u trku okolnih ulica vratili ovamo gde je bila glavnica. Dok smo tu bili I pili, culi smo da u krugu Osijeckog SUP-a ima jedna velika grupa nasih navijaca kojoj se ne dozvoljava da odatle izadje. Inace jedna manja grupa nasih koji su dosli u prvoj turi je vec uveliko operisala po Gradu, jer je umakla muriji iz tog okruzenja. Posto se priblizio pocetak meca krenuli smo ka stadionu Osijeka. Stigosmo I na stadion ispred kojeg je bilo strasno puno nasih navijaca. Posto smo vec imali informacije da ce se skupiti udruzeni Kohorta, Torcida, BBB, Armada, Vinkovcani…, cekali smo ih ispred stadiona. Pocetak utakmice se bas priblizio a Hrvata ni od korova, tako da skoro svi ulaze na stadion. Nas jedno, ne vise od osamdesetak, je I dalje ostalo da ih ceka, sve ludji od ludjeg. U jednom momentu se pojavi velika rulja Hrvata sa upaljenim bakljama preko pomocnog terena, koja je isla ka nama. Bilo ih je koja stotina I bili su vise nego brojniji u odnosu na nas. Nekako u istom momentu sa njihove desne strane se pojavljuje I ona nasa grupa koja je ostala u Gradu I koja im je tom prilikom uzela zastave Kohorte. Hrvati su nasrnuli na ove nase, ka tribinicama pomocnog terena. Odmah smo krenuli uz veliki trk I dreku ka Hrvatima I naravno u pomoc nasoj Braci. Negde na centru pomocnog stadiona smo se sukobili sa Hrvatima u strasnoj tuci. Pesnicama, nogama, rvackim zahvatima, sto ce reci na ruke. Kakva je to samo tuca bila . Oni nasi sto su usli, gore sa tribina pruzaju nam dole podrsku sa velikim dranjem I bukom, posto nikao nisu mogli da izadju napolje. I pored toga sto su Hrvati videli da smo brojcano daleko slabiji, kada smo krenuli ka njima, dosta se njihovih, onih pozadi povuklo. Bilo je to tabanje, kakvo odavno nije vidjeno, prebili smo ih. Posto smo ih rasterali (pobegli), na pomocnom terenu je ostalo nekoliko njihovih koji su lezali nepomicni. Uletela je po obicaju na kraju murija I pocela da nas hapsi, pa ko se Brate izvukao, izvukao se. Isto tako su zujala I kola hitne pomoci, koja su pruzala pomoc ovim njihovima koji su lose prosli, terajuci ih u bolnicu. Inace dobili smo I mi dosta udaraca, bilo je I poneka povreda (kakva bi tuca bila), ali je to vise nego zanemarljivo u odnosu na ono sto smo im mi nacinili, rascopali smo ih. Oni koji smo izbegli hapsenje, posle nekog vremena ulazimo na stadion, gde se svremana na vreme kacimo sa murijom I prepucavamo sa Osijecanima na drugoj strani.Posto je vec bio 90-seti minut I 3-0 za Zvezdu, murija je pocela da ispraznjuje nasu tribinu. Gurali su ljude napolje, a ja sam im rekao da necu da izadjem napolje, jer sam platio kartu I hocu da je gledam do kraja. Svi su izasli napolje a ja sam ostao sam na nasoj tribini. Ne bi bilo to nista cudno da se u nadoknadi dogodi, da ja jedini vidim jos dva gola Zvezde. Popeo sam se na sam vrh tribine, skakao prilikom golova I obavestavao ogromnu gomilu nasih sta se desava. Za tih 2-3 minuta Zvezda je dala jos dva komada I zaokruzila to na 5-0. Od toliko navijaca Zvezde koji su bili na tribini, proslavio sam na tribini sam, oba gola. Ka stajgi smo posle meca krenuli obazrivo da nas ne bi na kurvaka kamenovali. Sve je bilo cisto, ulazimo u sinobuse I pravac Vinkovci. Ponovo klasika, pesma, zezanje, kuntanje I stizemo u Vinkovce. Dalje bez problema krecemo ka Beogradu. Cica mica I gotova prica.
NK Osijek – C.Zvezda 0-5 pred 15.000 gledalaca.
Strelci: 0-1 Pancev 30-seti minut, 0-2 Lukic 47-mi, 0-3 Prosinecki67-mi, 0-4 Milicevic 90-seti autogol, 0-5 Pancev 92-gi.
Na Ovaj mec u Osijeku sam poveo iz Lazarevca bas dosta ljudi. Rano izjutra smo usli u voz za Beograd I bilo je jos mracno.Po obicaju ja nisam imao kartu, tako da sam celo vreme varao kondzu, koji me je iz inata jurio po vozu. Svi su imali karte samo ja nisam, tako da ga je to iritiralo. Zaustavio je voz u Belom Potoku na stanici ispred tunela. Posto voz nije hteo da krene dalje dok ja ne izadjem, ja sam izasao jer bi me na sledecoj stanici iza tunela cekala murija. Posle jedno pola sata cekanja usao sam u sledeci koji je naisao. Udjem u njega I zaspim. Jedva sam nekako istrcao iz njega u Zemun Polju, tako da sam tu cekao neki voz koji ce me vratiti na glavnu stajgu. Posle odredjenog vremena provedenog u cekanju voza, isti se pojavio. Stigao je na glavnu stajgu u minut do dvanaest. Samo sto je on usao na svoj peron, ja iskacem iz njega I ulazim u voz koji je bio pun nase Brace I koji je isao ka Vinkovcima. U vozu sam pricao sta mi se desilo, a iz Beograda nas je krenulo bas dosta 400-500 sa usputnim nadopunjavanjem. Pored toga otisla je jedna nasa grupa jos ranije u predhodnicu. U vozu je bila vise nego dobra atmosvera. Pesma, pice, klopa, zezanje, smeh, kao po obicaju, tako da u Vinkovce stigosmo bas brzo. Odmah posto smo izasli iz voza pojurili smo grupu Hrvata koji su se spremili da nas kamenuju. Naravno svi su se razbezali, kud koji mili moji, jer ih je malo I bilo. Tu na stajgi smo cekali presedanje ka Osijeku I bili smo bas pod jakim obezbedjenjem. Nisu nam dali da maknemo van stajge. Posle odredjenog vremena pojavise se I sinobusi u koje smo se spakovali I najzad krenusmo u Osijek. Kao I u ranijim iskustvima povodom Osijeka, niti manje deonice niti duzeg puta. Uzas jedan, koliko sporo idu oni sinobusi, koji staju ispred svake barice, putica itd, itd… Posle dugog klacanja stizemo u Osijek. Krecemo u Grad gde smo okupirali pojedine kafice, poslasticarnice itd, itd… Dok masa tu vrslja a murija posmatra da se ne bi nesto kralo ili da ne bi bilo nekih fizicih nasrtaja, jedna manja grupa grupa nas se izvukla, I krenuli smo malo da svrljamo po okolnim ulicama. Bilo je verbalnih provokacija sa lokalnim stanovnistvom, a neke koji nisu bili bas dobri, morali smo malo da bijemo. U jednom momentu nas murija u patroli nagazi zbog kradje u obliznjoj prodavnici, tako da smo se u trku okolnih ulica vratili ovamo gde je bila glavnica. Dok smo tu bili I pili, culi smo da u krugu Osijeckog SUP-a ima jedna velika grupa nasih navijaca kojoj se ne dozvoljava da odatle izadje. Inace jedna manja grupa nasih koji su dosli u prvoj turi je vec uveliko operisala po Gradu, jer je umakla muriji iz tog okruzenja. Posto se priblizio pocetak meca krenuli smo ka stadionu Osijeka. Stigosmo I na stadion ispred kojeg je bilo strasno puno nasih navijaca. Posto smo vec imali informacije da ce se skupiti udruzeni Kohorta, Torcida, BBB, Armada, Vinkovcani…, cekali smo ih ispred stadiona. Pocetak utakmice se bas priblizio a Hrvata ni od korova, tako da skoro svi ulaze na stadion. Nas jedno, ne vise od osamdesetak, je I dalje ostalo da ih ceka, sve ludji od ludjeg. U jednom momentu se pojavi velika rulja Hrvata sa upaljenim bakljama preko pomocnog terena, koja je isla ka nama. Bilo ih je koja stotina I bili su vise nego brojniji u odnosu na nas. Nekako u istom momentu sa njihove desne strane se pojavljuje I ona nasa grupa koja je ostala u Gradu I koja im je tom prilikom uzela zastave Kohorte. Hrvati su nasrnuli na ove nase, ka tribinicama pomocnog terena. Odmah smo krenuli uz veliki trk I dreku ka Hrvatima I naravno u pomoc nasoj Braci. Negde na centru pomocnog stadiona smo se sukobili sa Hrvatima u strasnoj tuci. Pesnicama, nogama, rvackim zahvatima, sto ce reci na ruke. Kakva je to samo tuca bila . Oni nasi sto su usli, gore sa tribina pruzaju nam dole podrsku sa velikim dranjem I bukom, posto nikao nisu mogli da izadju napolje. I pored toga sto su Hrvati videli da smo brojcano daleko slabiji, kada smo krenuli ka njima, dosta se njihovih, onih pozadi povuklo. Bilo je to tabanje, kakvo odavno nije vidjeno, prebili smo ih. Posto smo ih rasterali (pobegli), na pomocnom terenu je ostalo nekoliko njihovih koji su lezali nepomicni. Uletela je po obicaju na kraju murija I pocela da nas hapsi, pa ko se Brate izvukao, izvukao se. Isto tako su zujala I kola hitne pomoci, koja su pruzala pomoc ovim njihovima koji su lose prosli, terajuci ih u bolnicu. Inace dobili smo I mi dosta udaraca, bilo je I poneka povreda (kakva bi tuca bila), ali je to vise nego zanemarljivo u odnosu na ono sto smo im mi nacinili, rascopali smo ih. Oni koji smo izbegli hapsenje, posle nekog vremena ulazimo na stadion, gde se svremana na vreme kacimo sa murijom I prepucavamo sa Osijecanima na drugoj strani.Posto je vec bio 90-seti minut I 3-0 za Zvezdu, murija je pocela da ispraznjuje nasu tribinu. Gurali su ljude napolje, a ja sam im rekao da necu da izadjem napolje, jer sam platio kartu I hocu da je gledam do kraja. Svi su izasli napolje a ja sam ostao sam na nasoj tribini. Ne bi bilo to nista cudno da se u nadoknadi dogodi, da ja jedini vidim jos dva gola Zvezde. Popeo sam se na sam vrh tribine, skakao prilikom golova I obavestavao ogromnu gomilu nasih sta se desava. Za tih 2-3 minuta Zvezda je dala jos dva komada I zaokruzila to na 5-0. Od toliko navijaca Zvezde koji su bili na tribini, proslavio sam na tribini sam, oba gola. Ka stajgi smo posle meca krenuli obazrivo da nas ne bi na kurvaka kamenovali. Sve je bilo cisto, ulazimo u sinobuse I pravac Vinkovci. Ponovo klasika, pesma, zezanje, kuntanje I stizemo u Vinkovce. Dalje bez problema krecemo ka Beogradu. Cica mica I gotova prica.