11-21-2006, 04:15 PM
Revizija istorije i brisanje srpskih tragova na Kosovu i Metohiji
KIM Info-sluzba - Urednicki komentar
21. novembar 2006. god
KIM info-sluzba do sada je vise puta* donosila komentare o upornim nastojanjima pojedinih albanskih institucija, istoricara, novinara i predstavnika rimokatolicke jerarhije da izvrse sveobuhvatnu reviziju istorije Kosova i Metohije i tako poniste ili relativizuju vekove postojanja srpskog naroda kao i njegove duhovnosti i kulture na ovim prostorima. Jedan od najgrubljih slucajeva kvazi-istorijske propagande Ministarstva kulture Kosova dogodio se 13. maja 2005. godine u Parizu, kada je Ministar kulture Kosova Astrit Haracija sa svojim saradnicima pokusao da prisutnima u zgradi UNESKO podeli primerke pamfleta pod nazivom "Spomenici Kosova - Monuments of Kosova". U toj publikaciji nijednom jedinom recju nije pomenut srpski doprinos kulturnom nasledju na Kosovu i Metohiji. Deljenje ove publikacije, koje je izazvalo skandal medju prisutnim, a posebno domacinima (UNESCO), hitno je prekinuto po zahtevu tadasnjeg sefa UNMIK-a Sorena Jesena Petersena, a na izricit zahtev Ministra Vuka Draskovica i o. Irineja Dobrijevica, predstavnika SPC na ovom skupu.
Nazalost, ovim nesrecnim incidentom Ministarstvo kulture Kosova nije odustalo od svojih ideja. Ovih dana smo svedoci nove promocije manje-vise istog materijala u nesto drugacijem web pakovanju, na stranicama internet prezentacije www.visitkosova.org Samo povrsno pregledavanje ove prezentacije veoma jasno govori o tome sta Ministarstvo kulture Kosova vidi kao najznacajnije kulturne-istorijske spomenike u Pokraijini i kakvu verziju istorije ovog prostora nudi posetiocima i buducim turistima. Kosovo je po ovoj jednostranoj verziji istorije iskljucivo zemlja Albanaca od najranijih istorijskih perioda. Ostale ne-albanske kulturne spomenike podizali su oni koji su naknadno pokorili ovo podrucje ili su se tu naseljavali. Srbi se, naravno, ne pominju nijednom recju, kao sto je slucaj i u gore-pomenutom pamfletu Ministra Haracije. Doduse, govori se o rimskom, vizantijskom, NEMANJINOM i otomanskom periodu, ali se narocito naglasava da su autohtono stanovnistvo samo Iliri-Albanci. Naravno, srednjovekovni manastiri i crkve nisu izostavljeni ali se pominju kao crkve "vizantijsko-kosovarskog stila" ili cak "eklektickog vizantijskog i romano-gotskog kosovarskog" stila. U istoriji umetnosti ovi pojmovi najblaze se mogu nazvati istorijskom i terminoloskom papazjanijom. Na Kosovu i Metohiji postoji srpska, otomanska, albanska i druge kulturne bastine (koje su naravno razlicitih umetnickih dometa i vrednosti), ali Kosovo nikada u istoriji nije bilo poseban ni politicki niti kulturni pojam, pa kosovarizacija nacionalnih bastina na ovim prostorima ne moze se drugacije protumaciti vec kao pokusaj albanizacije kulturne bastine.
U prezentaciji Ministarstva kulture Kosova se ne pominju manastir Gracanica ili Bogorodica Ljeviska, Sveti Spas Prizrenski, dok su Decani i Patrijarsija samo ovlas pomenuti, naravno, bez srpsko-pravoslavne oznake. Od Gracanicke crkve kojoj se divi ceo civilizovani svet za Ministarstvo kulture Kosova vaznija je, recimo, spomen-kula Adema Jasarija ili zgrada u kojoj je odrzano zasedanje Prizrenske Lige, sto nije vredno nikakvog komentara. Cinjenica da su jedini spomenici na Kosovu koji su priznati kao deo svetske kulturne bastine UNESCO srpske-pravoslavne svetinje upadljivo je precutana na racun bizarnih detalja o kulturnom nasledju neuporedivo manjeg znacaja i vrednosti. Pomenuta prezentacija takodje nijednom recju ne pominje sistematsko unistavanje srpske kulturne bastine u toku medjunarodnog protektorata pa se iz niza idilicnih slicica tesko moze steci utisak da su samo pre dve godine srednjovekovne freske unistavane zapaljenim katranom i da je samo u toku 2 dana zapaljeno 30 od ukupno 150 unistenih srpskih crkava.
U celini gledano, rec je o jos jednom grubom pokusaju politizacije kulturne bastine u cilju falsifikovanja istorije i negiranja duhovnog, kulturnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda, koji na Kosovu i Metohiji ne zivi kao neka beznacajna manjina, na sta je sveden politikom etnickog ciscenja, vec kao autohtoni narod, ciji je doprinos na svetskom kulturnom planu verifikovan u brojnim naucnim radovima najpoznatijih istoricara umetnosti.
Ova Prezentacija i njoj slicne publikacije koje se danas stampaju na Kosovu i Metohiji vrlo jasno pokazuju kako privremene kosovske institucije vide buducnost srpske kulturne i duhovne bastine, a samim tim i srpskog naroda i Crkve. To jos jednom pokazuje neophodnost da se spomenici i identitet kulturnog i nacionalnog nasledja srpskog naroda na ovom prostoru institucionalno zastite u procesu resavanja buduceg statusa Pokrajine posebnim medjunarodno priznatim statusom po kome kosovskim institucijama nece biti dozvoljene manipulacije ove vrste. U krajnjem slucaju, dok god je pravoslavnih monaha i monahinja u nasim kosovsko-metohijskim svetinjama buduci posetioci Pokrajine svakako ce moci da cuju, vide i procitaju autenticna svedocenja koja su zasnovana na istorijskom kontinuitetu i ogromnom broju materijalnih dokaza o poreklu i identitetu pravoslavnih spomenika na Kosovu i Metohiji. Brojni tekstovi na prezentaciji www.kosovo.net samo su skromni doprinos ovom svedocenju.
Protosindjel Sava (Janjic)
*npr. bilten od 18.8.2005. "Priuceni novinari i nepismeni Ministri"
http://www.kosovo.net/news/archive/2005/..._18/1.html
Albansko prisvajanje srpskog pravoslavnog nasledja na Kosovu i Metohiji
http://www.kosovo.net/erpkim23oct03.doc
KIM Info-sluzba - Urednicki komentar
21. novembar 2006. god
KIM info-sluzba do sada je vise puta* donosila komentare o upornim nastojanjima pojedinih albanskih institucija, istoricara, novinara i predstavnika rimokatolicke jerarhije da izvrse sveobuhvatnu reviziju istorije Kosova i Metohije i tako poniste ili relativizuju vekove postojanja srpskog naroda kao i njegove duhovnosti i kulture na ovim prostorima. Jedan od najgrubljih slucajeva kvazi-istorijske propagande Ministarstva kulture Kosova dogodio se 13. maja 2005. godine u Parizu, kada je Ministar kulture Kosova Astrit Haracija sa svojim saradnicima pokusao da prisutnima u zgradi UNESKO podeli primerke pamfleta pod nazivom "Spomenici Kosova - Monuments of Kosova". U toj publikaciji nijednom jedinom recju nije pomenut srpski doprinos kulturnom nasledju na Kosovu i Metohiji. Deljenje ove publikacije, koje je izazvalo skandal medju prisutnim, a posebno domacinima (UNESCO), hitno je prekinuto po zahtevu tadasnjeg sefa UNMIK-a Sorena Jesena Petersena, a na izricit zahtev Ministra Vuka Draskovica i o. Irineja Dobrijevica, predstavnika SPC na ovom skupu.
Nazalost, ovim nesrecnim incidentom Ministarstvo kulture Kosova nije odustalo od svojih ideja. Ovih dana smo svedoci nove promocije manje-vise istog materijala u nesto drugacijem web pakovanju, na stranicama internet prezentacije www.visitkosova.org Samo povrsno pregledavanje ove prezentacije veoma jasno govori o tome sta Ministarstvo kulture Kosova vidi kao najznacajnije kulturne-istorijske spomenike u Pokraijini i kakvu verziju istorije ovog prostora nudi posetiocima i buducim turistima. Kosovo je po ovoj jednostranoj verziji istorije iskljucivo zemlja Albanaca od najranijih istorijskih perioda. Ostale ne-albanske kulturne spomenike podizali su oni koji su naknadno pokorili ovo podrucje ili su se tu naseljavali. Srbi se, naravno, ne pominju nijednom recju, kao sto je slucaj i u gore-pomenutom pamfletu Ministra Haracije. Doduse, govori se o rimskom, vizantijskom, NEMANJINOM i otomanskom periodu, ali se narocito naglasava da su autohtono stanovnistvo samo Iliri-Albanci. Naravno, srednjovekovni manastiri i crkve nisu izostavljeni ali se pominju kao crkve "vizantijsko-kosovarskog stila" ili cak "eklektickog vizantijskog i romano-gotskog kosovarskog" stila. U istoriji umetnosti ovi pojmovi najblaze se mogu nazvati istorijskom i terminoloskom papazjanijom. Na Kosovu i Metohiji postoji srpska, otomanska, albanska i druge kulturne bastine (koje su naravno razlicitih umetnickih dometa i vrednosti), ali Kosovo nikada u istoriji nije bilo poseban ni politicki niti kulturni pojam, pa kosovarizacija nacionalnih bastina na ovim prostorima ne moze se drugacije protumaciti vec kao pokusaj albanizacije kulturne bastine.
U prezentaciji Ministarstva kulture Kosova se ne pominju manastir Gracanica ili Bogorodica Ljeviska, Sveti Spas Prizrenski, dok su Decani i Patrijarsija samo ovlas pomenuti, naravno, bez srpsko-pravoslavne oznake. Od Gracanicke crkve kojoj se divi ceo civilizovani svet za Ministarstvo kulture Kosova vaznija je, recimo, spomen-kula Adema Jasarija ili zgrada u kojoj je odrzano zasedanje Prizrenske Lige, sto nije vredno nikakvog komentara. Cinjenica da su jedini spomenici na Kosovu koji su priznati kao deo svetske kulturne bastine UNESCO srpske-pravoslavne svetinje upadljivo je precutana na racun bizarnih detalja o kulturnom nasledju neuporedivo manjeg znacaja i vrednosti. Pomenuta prezentacija takodje nijednom recju ne pominje sistematsko unistavanje srpske kulturne bastine u toku medjunarodnog protektorata pa se iz niza idilicnih slicica tesko moze steci utisak da su samo pre dve godine srednjovekovne freske unistavane zapaljenim katranom i da je samo u toku 2 dana zapaljeno 30 od ukupno 150 unistenih srpskih crkava.
U celini gledano, rec je o jos jednom grubom pokusaju politizacije kulturne bastine u cilju falsifikovanja istorije i negiranja duhovnog, kulturnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda, koji na Kosovu i Metohiji ne zivi kao neka beznacajna manjina, na sta je sveden politikom etnickog ciscenja, vec kao autohtoni narod, ciji je doprinos na svetskom kulturnom planu verifikovan u brojnim naucnim radovima najpoznatijih istoricara umetnosti.
Ova Prezentacija i njoj slicne publikacije koje se danas stampaju na Kosovu i Metohiji vrlo jasno pokazuju kako privremene kosovske institucije vide buducnost srpske kulturne i duhovne bastine, a samim tim i srpskog naroda i Crkve. To jos jednom pokazuje neophodnost da se spomenici i identitet kulturnog i nacionalnog nasledja srpskog naroda na ovom prostoru institucionalno zastite u procesu resavanja buduceg statusa Pokrajine posebnim medjunarodno priznatim statusom po kome kosovskim institucijama nece biti dozvoljene manipulacije ove vrste. U krajnjem slucaju, dok god je pravoslavnih monaha i monahinja u nasim kosovsko-metohijskim svetinjama buduci posetioci Pokrajine svakako ce moci da cuju, vide i procitaju autenticna svedocenja koja su zasnovana na istorijskom kontinuitetu i ogromnom broju materijalnih dokaza o poreklu i identitetu pravoslavnih spomenika na Kosovu i Metohiji. Brojni tekstovi na prezentaciji www.kosovo.net samo su skromni doprinos ovom svedocenju.
Protosindjel Sava (Janjic)
*npr. bilten od 18.8.2005. "Priuceni novinari i nepismeni Ministri"
http://www.kosovo.net/news/archive/2005/..._18/1.html
Albansko prisvajanje srpskog pravoslavnog nasledja na Kosovu i Metohiji
http://www.kosovo.net/erpkim23oct03.doc
![[Image: pobednik.jpg]](http://i178.photobucket.com/albums/w269/babyurban/pobednik.jpg)