05-27-2004, 02:06 PM
Primljeno k' znaju, SKJ. O mom smradu - zavisi od tankocutnosti i ukusa - nekom prija, nekog gusi. To ti je kao dobro vino ili dobar sir - neko mu voli smek a nekom se skupljaju usta zatvara nos pri pomisli. Sto se tice mog boravka na Zvezdinom stadionu - mogu da kazem jedno: bio sam tamo pre nego si bila celija. I na ovom sadasnjem, i na onom starom koji je bio tu gde je ovaj sadasnji.
Nazad na temu. Dzajin problem je sto trpi uticaje i sto, mada sedi na vrhu piramide klupske uprave, ne vodi klub po svom cefu, vec po tome kako ko na njega utice. U uslovima dobre uprave i dobrog trenera i dobre podrske spolja (drzava, firme, politicari), Dzaja je dobar direktor. Takvi su uslovi vladali krajem 80-ih i pocetkom 90-ih kada je dobra uprava, u kojoj je Dzaja bio jedan od celnika, stvorila tim koji je osvjio KES. Medjutim, u uslovima kakvi u Zvezdi vladaju od tada naovamo, Dzaja se ne snalazi najbolje. Prvo je bila nepovoljna politicka situacija (sankcije, siromastina, raspad drzave isl.) koje su klub, koji je zavisio od prihoda od ulaznica, od dovodjenja igraca sirom zemlje, od igranja na medjunarodnoj sceni dovela do prosjackog stapa. Tu je Dzaja imao priliku ili da uradi sto je radio Partizan (lizanje i kohabitacija sa SM rezimom i podzemljem) ili raskid. Dzaja zasluzuje postovanje sto je imao kuraz i obraz da ne sledi politiku Partizana. Drago mi je sto je tako postupio. Medjutim, posledice te odluke je ovo sto imamo sada - siromastvo i svodjenje Zvezde na provincijski klub. Dzaja izgleda oseca veliku lojalnost i odgovornost prema ljudima koji su ostali uz Zvezdu u vreme kada se raskidalo sa SPS i sa Arkanom i kada se zbog tog raskida moglo gadno da ispasta. Medjutim, ti ljudi, ukljucivsi Dzaju, stekli su prvoboracki sindrom; smatraju da su oni, na osnovu toga sto su bili kadri suprodstavljati se rezimu i podzemlju kada drugi za to nisu imali petlju, jedini kompetentni da vode Zvezdu. Nesto slicno onome - ko je bio prvi na Severu i ko mrzne na Severu dok drugi gledaju utakmice na TV. Sve je to lepo, ta lojalnost, odanost, kuraz, ali to ocigledno nije dovoljno da se vodi klub. Prvoborci nisu dobra uprava - nisu skolovani, nemaju iskustva, nemaju viziju. Dzaji je to jasno, ali izgleda da ne ume i ne moze da izadje iz tog kruga. Pokusao je dva puta sa Muslinom, oba puta mu je Muslin donosio uspeh, razbijao dominaciju Partizana (koja je pored svog cemera u kome se nalazi Zvezda samo jos vise trljala so u ranu). Medjutim, Muslin nije bio iz iste price iz koje su bili Dzaja i ostali 'prvoborci'. Njemu su prvoborci smetali, smetalo mu je njihovo nekompetentno mesanje u njegov posao, i zato je dolazilo do kurslusa. Prvorborci, s druge strane, nisu trpeli ovo Muslinovo soliranje i nedavanje respekta koji su od njega ocekivali . Zato su radili sve samo da ga oteraju. Dzaja je tu bio izmedju 2 vatre. Trebao mu je Muslin zbog trofeja - u protivnom Zvezda bi danas bila na tabeli ispod OFK i Zeleznika (Partizan bi za nju bio terra incognita), ali nije hteo da Muslin zavodi red i promene u klubu na stetu 'prvoboraca'. Zato je zrtvovao Muslina - prvi put smatrajuci da posle dve Titule i Kupa, godinu-dve posta nece da bude tragedija i da ako zatreba vratice Muslina. Dotle ce da prepusti ovima iz kluba da pokusaju da urade nesto - ako uspeju puna kapa, ako ne evo Mukija nazad jer gubitnici nece imati petlju da se bune. File i Dule su, kao sto znamo, zasrali i Dzaja je ponovo vratio Mukija. Medjutim, ovaj put Muki je zeleo da ima garancije da se prvoborci nece mesati u posao i da ce iskljucivo on voditi tim i celokupnu sportsku aktivnost u klubu. Dzaja se slozio - dao mu je poziciju "Tim-menadzera". Muki je prionuo na posao. Poceo da pravi sampionski tim od onoga sta mu je ostalo od prosle sezone i poceo da bude tim menadzer. Ovo drugo je zatalasalo prvoboracki milje, pocele su spletke i intrge, Dzaja je polako prelazio na njihovu stranu, a Muslin, razocaran cinjenicom da garancije predstavljaju samo slovo na papiru, nije pokusao da Dzaju drzi uz sebe, vec ga je svojom arogancijom terao od sebe, nadajuci se da su trofeji i popularnost medju navijacima dovoljan garant za njegov ostanak. Dalje znamo sta se desavalo.
To je kako ja vidim dogadjaje vezane za "Slucaj Muslin" itd, sa dovoljne geografske distance, mada jos uvek nedovoljne vremenske distance.
Nazad na temu. Dzajin problem je sto trpi uticaje i sto, mada sedi na vrhu piramide klupske uprave, ne vodi klub po svom cefu, vec po tome kako ko na njega utice. U uslovima dobre uprave i dobrog trenera i dobre podrske spolja (drzava, firme, politicari), Dzaja je dobar direktor. Takvi su uslovi vladali krajem 80-ih i pocetkom 90-ih kada je dobra uprava, u kojoj je Dzaja bio jedan od celnika, stvorila tim koji je osvjio KES. Medjutim, u uslovima kakvi u Zvezdi vladaju od tada naovamo, Dzaja se ne snalazi najbolje. Prvo je bila nepovoljna politicka situacija (sankcije, siromastina, raspad drzave isl.) koje su klub, koji je zavisio od prihoda od ulaznica, od dovodjenja igraca sirom zemlje, od igranja na medjunarodnoj sceni dovela do prosjackog stapa. Tu je Dzaja imao priliku ili da uradi sto je radio Partizan (lizanje i kohabitacija sa SM rezimom i podzemljem) ili raskid. Dzaja zasluzuje postovanje sto je imao kuraz i obraz da ne sledi politiku Partizana. Drago mi je sto je tako postupio. Medjutim, posledice te odluke je ovo sto imamo sada - siromastvo i svodjenje Zvezde na provincijski klub. Dzaja izgleda oseca veliku lojalnost i odgovornost prema ljudima koji su ostali uz Zvezdu u vreme kada se raskidalo sa SPS i sa Arkanom i kada se zbog tog raskida moglo gadno da ispasta. Medjutim, ti ljudi, ukljucivsi Dzaju, stekli su prvoboracki sindrom; smatraju da su oni, na osnovu toga sto su bili kadri suprodstavljati se rezimu i podzemlju kada drugi za to nisu imali petlju, jedini kompetentni da vode Zvezdu. Nesto slicno onome - ko je bio prvi na Severu i ko mrzne na Severu dok drugi gledaju utakmice na TV. Sve je to lepo, ta lojalnost, odanost, kuraz, ali to ocigledno nije dovoljno da se vodi klub. Prvoborci nisu dobra uprava - nisu skolovani, nemaju iskustva, nemaju viziju. Dzaji je to jasno, ali izgleda da ne ume i ne moze da izadje iz tog kruga. Pokusao je dva puta sa Muslinom, oba puta mu je Muslin donosio uspeh, razbijao dominaciju Partizana (koja je pored svog cemera u kome se nalazi Zvezda samo jos vise trljala so u ranu). Medjutim, Muslin nije bio iz iste price iz koje su bili Dzaja i ostali 'prvoborci'. Njemu su prvoborci smetali, smetalo mu je njihovo nekompetentno mesanje u njegov posao, i zato je dolazilo do kurslusa. Prvorborci, s druge strane, nisu trpeli ovo Muslinovo soliranje i nedavanje respekta koji su od njega ocekivali . Zato su radili sve samo da ga oteraju. Dzaja je tu bio izmedju 2 vatre. Trebao mu je Muslin zbog trofeja - u protivnom Zvezda bi danas bila na tabeli ispod OFK i Zeleznika (Partizan bi za nju bio terra incognita), ali nije hteo da Muslin zavodi red i promene u klubu na stetu 'prvoboraca'. Zato je zrtvovao Muslina - prvi put smatrajuci da posle dve Titule i Kupa, godinu-dve posta nece da bude tragedija i da ako zatreba vratice Muslina. Dotle ce da prepusti ovima iz kluba da pokusaju da urade nesto - ako uspeju puna kapa, ako ne evo Mukija nazad jer gubitnici nece imati petlju da se bune. File i Dule su, kao sto znamo, zasrali i Dzaja je ponovo vratio Mukija. Medjutim, ovaj put Muki je zeleo da ima garancije da se prvoborci nece mesati u posao i da ce iskljucivo on voditi tim i celokupnu sportsku aktivnost u klubu. Dzaja se slozio - dao mu je poziciju "Tim-menadzera". Muki je prionuo na posao. Poceo da pravi sampionski tim od onoga sta mu je ostalo od prosle sezone i poceo da bude tim menadzer. Ovo drugo je zatalasalo prvoboracki milje, pocele su spletke i intrge, Dzaja je polako prelazio na njihovu stranu, a Muslin, razocaran cinjenicom da garancije predstavljaju samo slovo na papiru, nije pokusao da Dzaju drzi uz sebe, vec ga je svojom arogancijom terao od sebe, nadajuci se da su trofeji i popularnost medju navijacima dovoljan garant za njegov ostanak. Dalje znamo sta se desavalo.
To je kako ja vidim dogadjaje vezane za "Slucaj Muslin" itd, sa dovoljne geografske distance, mada jos uvek nedovoljne vremenske distance.
impatizer