03-01-2007, 07:07 PM
Intervju: Dragan Džajić o novoj Zvezdi, sponzorima, privatizaciji, bivšim prijateljima
Bari i Tokio moji najveći gresi!
www.blic.co.yu
Dragan Džajić je ponovo u žiži interesovanja, i to ne samo sportske javnosti. Naš najbolji fudbaler svih vremena i direktor Crvene zvezde iz vremena kad su crveno-beli pokorili Evropu (Bari) i svet (Tokio) minulih dana je predstavljan“ kao novi ministar sporta, pa potpredsednik Fudbalskog saveza Srbije, a dolazak na 128. večitom derbiju pojačalo je priču o njegovom povratku fudbalu.
To su samo neki od razloga za intervju sa Džajom nacionale na dan kad Crvena zvezda obeležava 62 godine postojanja.
- Rekao sam da jedno vreme neću dolaziti na mečeve, jer sam želeo da se odmorim od stadiona, utakmica, atmosfere i svega, ali sam uvek govorio i da ću se vratiti. Osetio sam da je vreme da dođem i odgledam derbi.
Kako vam izgleda sada fudbal u Srbiji, s obzirom na to da su Crvena zvezda i Partizan njegovi najbolji predstavnici?
- Video sam dobru atmosferu, dobro je da su na utakmicu došli i navijači Partizana što je ulepšalo opšti ambijent, jer su „delije“, kao i obično, bile na visini zadatka. Mnogo je lepše kada ima publike na tribinama, pa je odmah i igra bila bolja, a rezultat zanimljiviji. Nažalost, u našoj ligi su ostala dva protivnika. Lokalni rivalitet je sada bio primaran, jer bodovna razlika nije davala takmičarsku draž.
Da li ste promenili mišljenje o Partizanu, s obzirom na to da ste se pre derbija kritički osvrnuli na njegove rezultate?
- Nije mi je bila namera da nekog povredim, omalovažim, niti da mu solim pamet. Tako sam video Partizan u tom trenutku, ali priznajem da su i mene iznenadili kako su odigrali derbi. Ne želim da kažem: „E, videćete da sam ja bio u pravu!“, naprotiv, stavove sam izneo na osnovu onoga što sam video od utakmice Partizana sa Slovacima (kvalifikacije za Ligu šampiona sa Petržalkom, p. a.) pa naovamo, a ako oni misle da su rešili sve probleme zato što su pobedili Crvenu zvezdu, onda - alal vera. Priznajem, iznenadio me je Partizan, igrao je odlično, ne krijem da je zasluženo pobedio. Oni će, međutim, morati da se dokazuju i narednih nedelja, a ako je jedini cilj da se pobedi Zvezda jednom u jedanaest godina, onda nemam ništa protiv.
Koliko je realno da srpski prvak razmišlja o Ligi šampiona kada je domaći šampionat slab, a igrači se prodaju?
- U moje vreme cilj je bio da se osvoji neki evropski kup, a sada je cilj samo da se uđe u Ligu šampiona. Nije neostvarivo doći do nje, niti je mnogo da to navijači traže.
Dobro, da li će Crvena zvezda, ukoliko osvoji titulu, moći da igra u Ligi šampiona već na jesen?
- Ne bih na to mogao da odgovorim jer ne znam kakvi su planovi uprave i koliko se veruje u tim. Ne bih da ulazim detaljnije u procene, jer se svaka moja izjava tumači na različite načine.
Za takvo takmičenje su potrebni i moćni sponzori?
- Naravno, mi smo ranije imali sponzore, ali niko nije postavljao uslove. Znalo se kako živi Zvezda. Nijedan sponzor nije tražio da se uđe u Ligu šampiona, jer to ne traže sponzori. Zna se ko to zahteva od Crvene zvezde i ko šta od nje očekuje. Vratiću se na početak devedesetih kada smo osvojili Evropu. Imali smo tada jake sponzore, ali i veliki izbor igrača iz cele Jugoslavije. Tada je bilo važno izabrati fudbalera, da pretpostaviš mogućnosti. Ne znam da li je bila u pitanju dobra procena ili sreća, ali nismo grešili i bili smo prvaci Evrope. Glupo je to zaboraviti i gurati pod tepih. Nikada neću prihvatiti priče kako je tada bilo lako, a kako je sada teško.
Tržište se smanjilo, sve je više stranaca u Srbiji?
- Oni mogu ali i ne moraju da poprave kvalitet. Sve je stvar procene. Ovde kod nas je običaj da se velikim igračem proglasi neko koga niko nikad nije video. Dobar je samo onaj koji popravi igru, postiže golove, asistira, donosi trofeje i ljubimac je publike. Bez obzira na to da li se zove Ailton, Suzuki ili Nikolov. Ako neko dovodi fudbalera iz inostranstva, pretpostavljam da postoji preporuka i da ga je neko video. Ja sam uvek voleo da lično vidim igrača. Slično je bilo i sa trenerima. Uvek se pričalo da su oni nezaštićeni, da im se mešaju u posao, ali to u Zvezdi nije bio slučaj. Uvek su bili samostalni, vrlo dobro plaćeni i iza njih je stajao klub.
Da li biste i danas na isti način vodili klub?
- Ne kajem se, niti za nečim žalim. Neko bi mogao da nam zameri što nismo ušli u Ligu šampiona, iako smo pre toga bili prvaci Evrope. Jedino zameram sebi što sam bio mekan prema ljudima sa kojima sam sarađivao, a tu pre svega mislim na trenere.
Ko danas pokušava da umanji vašu ulogu u Zvezdi?
- Tačno je da pokušavaju, ali to je nemoguće, jer je titula evropskog prvaka pečat našeg rada. Ima ljudi koji vam nikad ništa neće priznati, ali šta ja tu mogu osim da se nasmejem. Iznenadili su me mnogi za koje sam verovao da između nas postoji veće prijateljstvo.
Ranije ste imali ponude Ujpešta, Olimpijakosa, Bastije, sada ste dobili ponudu iz FS Srbije, a pominje se i funkcija ministra sporta. Gde vidite sebe?
- Imao sam volje da još radim u Zvezdi, ali sam hteo da se malo posvetim sebi i porodici. U Francusku sutra mogu da odem, mogao sam i onog trenutka kada sam podneo ostavku u Zvezdi da odem u Bastiju. Ponudu Olimpijakosa ne bi odbio nijedan Srbin, jer mi je gazda kluba nudio da na čeku napišem iznos za koji bih ostao u Atini... Što se tiče ponude iz FSS, drago mi je da me se neko setio, ali mislim da nije za mene posao potpredsednika ili člana Izvršnog odbora, jer želim da radim kao profesionalac. O „ponudi“ da budem ministar je suvišno pričati jer je nije ni bilo, ali su mi jedni odmah čestitali, a drugi su odmah pronašli protivkandidata.
Bari i Tokio moji najveći gresi!
www.blic.co.yu
Dragan Džajić je ponovo u žiži interesovanja, i to ne samo sportske javnosti. Naš najbolji fudbaler svih vremena i direktor Crvene zvezde iz vremena kad su crveno-beli pokorili Evropu (Bari) i svet (Tokio) minulih dana je predstavljan“ kao novi ministar sporta, pa potpredsednik Fudbalskog saveza Srbije, a dolazak na 128. večitom derbiju pojačalo je priču o njegovom povratku fudbalu.
To su samo neki od razloga za intervju sa Džajom nacionale na dan kad Crvena zvezda obeležava 62 godine postojanja.
- Rekao sam da jedno vreme neću dolaziti na mečeve, jer sam želeo da se odmorim od stadiona, utakmica, atmosfere i svega, ali sam uvek govorio i da ću se vratiti. Osetio sam da je vreme da dođem i odgledam derbi.
Kako vam izgleda sada fudbal u Srbiji, s obzirom na to da su Crvena zvezda i Partizan njegovi najbolji predstavnici?
- Video sam dobru atmosferu, dobro je da su na utakmicu došli i navijači Partizana što je ulepšalo opšti ambijent, jer su „delije“, kao i obično, bile na visini zadatka. Mnogo je lepše kada ima publike na tribinama, pa je odmah i igra bila bolja, a rezultat zanimljiviji. Nažalost, u našoj ligi su ostala dva protivnika. Lokalni rivalitet je sada bio primaran, jer bodovna razlika nije davala takmičarsku draž.
Da li ste promenili mišljenje o Partizanu, s obzirom na to da ste se pre derbija kritički osvrnuli na njegove rezultate?
- Nije mi je bila namera da nekog povredim, omalovažim, niti da mu solim pamet. Tako sam video Partizan u tom trenutku, ali priznajem da su i mene iznenadili kako su odigrali derbi. Ne želim da kažem: „E, videćete da sam ja bio u pravu!“, naprotiv, stavove sam izneo na osnovu onoga što sam video od utakmice Partizana sa Slovacima (kvalifikacije za Ligu šampiona sa Petržalkom, p. a.) pa naovamo, a ako oni misle da su rešili sve probleme zato što su pobedili Crvenu zvezdu, onda - alal vera. Priznajem, iznenadio me je Partizan, igrao je odlično, ne krijem da je zasluženo pobedio. Oni će, međutim, morati da se dokazuju i narednih nedelja, a ako je jedini cilj da se pobedi Zvezda jednom u jedanaest godina, onda nemam ništa protiv.
Koliko je realno da srpski prvak razmišlja o Ligi šampiona kada je domaći šampionat slab, a igrači se prodaju?
- U moje vreme cilj je bio da se osvoji neki evropski kup, a sada je cilj samo da se uđe u Ligu šampiona. Nije neostvarivo doći do nje, niti je mnogo da to navijači traže.
Dobro, da li će Crvena zvezda, ukoliko osvoji titulu, moći da igra u Ligi šampiona već na jesen?
- Ne bih na to mogao da odgovorim jer ne znam kakvi su planovi uprave i koliko se veruje u tim. Ne bih da ulazim detaljnije u procene, jer se svaka moja izjava tumači na različite načine.
Za takvo takmičenje su potrebni i moćni sponzori?
- Naravno, mi smo ranije imali sponzore, ali niko nije postavljao uslove. Znalo se kako živi Zvezda. Nijedan sponzor nije tražio da se uđe u Ligu šampiona, jer to ne traže sponzori. Zna se ko to zahteva od Crvene zvezde i ko šta od nje očekuje. Vratiću se na početak devedesetih kada smo osvojili Evropu. Imali smo tada jake sponzore, ali i veliki izbor igrača iz cele Jugoslavije. Tada je bilo važno izabrati fudbalera, da pretpostaviš mogućnosti. Ne znam da li je bila u pitanju dobra procena ili sreća, ali nismo grešili i bili smo prvaci Evrope. Glupo je to zaboraviti i gurati pod tepih. Nikada neću prihvatiti priče kako je tada bilo lako, a kako je sada teško.
Tržište se smanjilo, sve je više stranaca u Srbiji?
- Oni mogu ali i ne moraju da poprave kvalitet. Sve je stvar procene. Ovde kod nas je običaj da se velikim igračem proglasi neko koga niko nikad nije video. Dobar je samo onaj koji popravi igru, postiže golove, asistira, donosi trofeje i ljubimac je publike. Bez obzira na to da li se zove Ailton, Suzuki ili Nikolov. Ako neko dovodi fudbalera iz inostranstva, pretpostavljam da postoji preporuka i da ga je neko video. Ja sam uvek voleo da lično vidim igrača. Slično je bilo i sa trenerima. Uvek se pričalo da su oni nezaštićeni, da im se mešaju u posao, ali to u Zvezdi nije bio slučaj. Uvek su bili samostalni, vrlo dobro plaćeni i iza njih je stajao klub.
Da li biste i danas na isti način vodili klub?
- Ne kajem se, niti za nečim žalim. Neko bi mogao da nam zameri što nismo ušli u Ligu šampiona, iako smo pre toga bili prvaci Evrope. Jedino zameram sebi što sam bio mekan prema ljudima sa kojima sam sarađivao, a tu pre svega mislim na trenere.
Ko danas pokušava da umanji vašu ulogu u Zvezdi?
- Tačno je da pokušavaju, ali to je nemoguće, jer je titula evropskog prvaka pečat našeg rada. Ima ljudi koji vam nikad ništa neće priznati, ali šta ja tu mogu osim da se nasmejem. Iznenadili su me mnogi za koje sam verovao da između nas postoji veće prijateljstvo.
Ranije ste imali ponude Ujpešta, Olimpijakosa, Bastije, sada ste dobili ponudu iz FS Srbije, a pominje se i funkcija ministra sporta. Gde vidite sebe?
- Imao sam volje da još radim u Zvezdi, ali sam hteo da se malo posvetim sebi i porodici. U Francusku sutra mogu da odem, mogao sam i onog trenutka kada sam podneo ostavku u Zvezdi da odem u Bastiju. Ponudu Olimpijakosa ne bi odbio nijedan Srbin, jer mi je gazda kluba nudio da na čeku napišem iznos za koji bih ostao u Atini... Što se tiče ponude iz FSS, drago mi je da me se neko setio, ali mislim da nije za mene posao potpredsednika ili člana Izvršnog odbora, jer želim da radim kao profesionalac. O „ponudi“ da budem ministar je suvišno pričati jer je nije ni bilo, ali su mi jedni odmah čestitali, a drugi su odmah pronašli protivkandidata.
ВАШЕ ЈЕ ДА ДОЂЕТЕ А ЗА ОСТАЛО ЋЕМО СЕ МИ ПОБРИНУТИ