Kao prvo nisam taj Pjer,moraćeš da ga potražiš...

Eto da ja napišem o gostovanju delija '86 bilo je to prvo kolo gde je par stotina delija iz beograda i Srbije došlo u moj tadašnji grad
i ludo se zabavljala jer u to vreme Priština i nije imala neku organizovanu grupu navijača.Ceo dan smo se šepurili po gradu i pijuckali sve dok se u samom centru nije pojavilo desetak mlađih šipaca koji su provocirali pa su dobili po nosu,nakon toga okupila se prilična masa šipaca koji su krenuli da se obračunaju sa delijama došlo je do kontakta iako brojno slabiji nismo se povukli i uzvraćali smo napadačima,pojavila se murija i razdvojila strane a nas ugurala u hotel odakle nas sprovode do stadiona gde na tribini ima još stotinak naših simpatizera pa se odlično navijalo još su i fudbaleri odigrali super i dobili pa je zadovoljstvo bilo potpuno.
Sledeće nedelje u Beogradu nakon utakmice pri povratku sa Marakane bilo je oo čuveno razbijanje šipaca i njihovih lokala ali o tome nek pričaju učesnici.
'87 nisam bio u Prištini jer sam bio na putu ali znam da je bilo još jedno uspešno gostovanje i pobeda i delija i Zvezde.

Pocetkom 80-tih na gostovanjima u  Zagrebu (i protiv Dinama i Zagreba - tada bio u 1.ligi) zapamtio sam jednog  od vodja koji je  uvek nosio crvenu "fantomku" koja je sva bila  ispisina . Nosio je i crveno-belu  zastavu, a na belim  prugama su  bila  imena  i nadimci  fudbalera tadasnje generacije (Dule, Sele, Pizon, Dika itd. - naravno sve cirilicom). Na  kraju crveno-bele bila je manja srpska zastava i u to vreme bez obavezne petokrake ! I ostalo je sve bilo u tonu: dres, sal, trenerka ... Tada je mogao imati oko 25-30 godina (tesko proceniti jer osim uze ekipe malo verovatno da mu je neko mogao videti facu).
Da li neko zna o kome se radi, gde je sad cime se bavi  :nacuo ?
Срце на терен ...

Stadion "Gradski vrt" u Osijeku 4.3.1990 (nedelja) sa pocetkom u 14,00 sati.

NK Osijek – C.Zvezda 0-5 pred 15.000 gledalaca.

Strelci: 0-1 Pancev 30-seti minut, 0-2 Lukic 47-mi, 0-3 Prosinecki67-mi, 0-4 Milicevic 90-seti autogol, 0-5 Pancev 92-gi.  

Na Ovaj mec u Osijeku sam poveo iz Lazarevca bas dosta ljudi. Rano izjutra smo usli u voz za Beograd I bilo je jos mracno.Po obicaju ja nisam imao kartu, tako da sam celo vreme varao kondzu, koji me je iz inata jurio po vozu. Svi su imali karte samo ja nisam, tako da ga je to iritiralo. Zaustavio je voz u Belom Potoku na stanici  ispred tunela. Posto voz nije hteo da krene dalje dok ja ne izadjem, ja sam izasao jer bi me na sledecoj stanici iza tunela cekala murija. Posle jedno pola sata cekanja usao sam u sledeci koji je naisao. Udjem u njega I zaspim. Jedva sam nekako istrcao iz njega u Zemun Polju, tako da sam tu cekao neki voz koji ce me vratiti na glavnu stajgu. Posle odredjenog vremena provedenog u cekanju voza, isti se pojavio. Stigao je na glavnu stajgu u minut do dvanaest. Samo sto je on usao na svoj peron, ja iskacem iz njega I ulazim u voz koji je bio pun nase Brace I koji je isao ka Vinkovcima. U vozu sam pricao sta mi se desilo, a iz Beograda nas je krenulo bas dosta 400-500 sa usputnim nadopunjavanjem. Pored toga otisla je jedna nasa grupa jos ranije u predhodnicu. U vozu je bila vise nego dobra atmosvera. Pesma, pice, klopa, zezanje, smeh, kao po obicaju, tako da u Vinkovce stigosmo bas brzo. Odmah posto smo izasli iz voza pojurili smo grupu Hrvata koji su se spremili da nas kamenuju. Naravno svi su se razbezali, kud koji mili moji, jer ih je malo I bilo. Tu na stajgi smo cekali presedanje ka Osijeku I bili smo bas pod jakim obezbedjenjem. Nisu nam dali da maknemo van stajge. Posle odredjenog vremena pojavise se I sinobusi u koje smo se spakovali I najzad krenusmo u Osijek. Kao I u ranijim iskustvima povodom Osijeka, niti manje deonice niti duzeg puta. Uzas jedan, koliko sporo idu oni sinobusi, koji staju ispred svake barice, putica itd, itd... Posle dugog klacanja stizemo u Osijek. Krecemo u Grad gde smo okupirali pojedine kafice, poslasticarnice itd, itd... Dok masa tu vrslja a murija posmatra da se ne bi nesto kralo ili da ne bi bilo nekih fizicih nasrtaja, jedna manja grupa grupa nas se izvukla, I krenuli smo malo da svrljamo po okolnim ulicama. Bilo je verbalnih provokacija sa lokalnim stanovnistvom, a neke koji nisu bili bas dobri, morali smo malo da bijemo. U jednom momentu nas murija u patroli nagazi zbog kradje u obliznjoj prodavnici, tako da smo se u trku okolnih ulica vratili ovamo gde je bila glavnica. Dok smo tu bili I pili, culi smo da u krugu Osijeckog SUP-a ima jedna velika grupa nasih navijaca kojoj se ne dozvoljava da odatle izadje. Inace jedna manja grupa nasih koji su dosli u prvoj turi je vec uveliko operisala po Gradu, jer je umakla muriji iz tog okruzenja. Posto se priblizio pocetak meca krenuli smo ka stadionu Osijeka. Stigosmo I na stadion ispred kojeg je bilo strasno puno nasih navijaca. Posto smo vec imali informacije da ce se skupiti udruzeni Kohorta, Torcida, BBB, Armada, Vinkovcani..., cekali smo ih ispred stadiona. Pocetak utakmice se bas priblizio a Hrvata ni od korova, tako da skoro svi ulaze na stadion. Nas jedno,  ne vise od osamdesetak, je I dalje ostalo da ih ceka, sve ludji od ludjeg. U jednom momentu se pojavi velika rulja Hrvata sa upaljenim bakljama preko pomocnog terena, koja je isla ka nama. Bilo ih je koja stotina I bili su vise nego brojniji u odnosu na nas. Nekako u istom momentu sa njihove desne strane se pojavljuje I ona nasa grupa koja je ostala u Gradu I koja im je tom prilikom uzela zastave Kohorte. Hrvati su nasrnuli na ove nase, ka tribinicama pomocnog terena. Odmah smo krenuli uz veliki trk I dreku ka Hrvatima I naravno u pomoc nasoj Braci. Negde na centru pomocnog stadiona smo se sukobili sa Hrvatima u strasnoj tuci. Pesnicama, nogama, rvackim zahvatima, sto ce reci na ruke. Kakva je to samo tuca bila . Oni nasi sto su usli, gore sa tribina pruzaju nam dole podrsku sa velikim dranjem I bukom, posto nikao nisu mogli da izadju napolje. I pored toga sto su Hrvati videli da smo brojcano daleko slabiji, kada smo krenuli ka njima, dosta se njihovih, onih pozadi povuklo. Bilo je to tabanje, kakvo odavno nije vidjeno, prebili smo ih. Posto smo ih rasterali (pobegli), na pomocnom terenu je ostalo nekoliko njihovih koji su lezali nepomicni. Uletela je po obicaju na kraju murija I pocela da nas hapsi, pa ko se Brate izvukao, izvukao se. Isto tako su zujala I kola hitne pomoci, koja su pruzala pomoc ovim njihovima koji su lose prosli, terajuci ih u bolnicu. Inace dobili smo I mi dosta udaraca, bilo je I poneka povreda (kakva bi tuca bila), ali je to vise nego zanemarljivo u odnosu na ono sto smo im mi nacinili, rascopali smo ih. Oni koji smo izbegli hapsenje, posle nekog vremena ulazimo na stadion, gde se svremana na vreme kacimo sa murijom I prepucavamo sa Osijecanima na drugoj strani.Posto je vec bio 90-seti minut I 3-0 za Zvezdu, murija je pocela da ispraznjuje nasu tribinu. Gurali su ljude napolje, a ja sam im rekao da necu da izadjem napolje, jer sam platio kartu I hocu da je gledam do kraja. Svi su izasli napolje a ja sam ostao sam na nasoj tribini. Ne bi bilo to nista cudno da se u nadoknadi dogodi, da ja jedini vidim jos dva gola Zvezde. Popeo sam se na sam vrh tribine, skakao prilikom golova I obavestavao ogromnu gomilu nasih sta se desava. Za tih 2-3 minuta Zvezda je dala jos dva komada I zaokruzila to na 5-0. Od toliko navijaca Zvezde koji su bili na tribini, proslavio sam na tribini sam, oba gola. Ka stajgi smo posle meca krenuli obazrivo da nas ne bi na kurvaka kamenovali. Sve je bilo cisto, ulazimo u sinobuse I pravac Vinkovci. Ponovo klasika, pesma, zezanje, kuntanje I stizemo u Vinkovce. Dalje bez problema krecemo ka Beogradu. Cica mica I gotova prica.

ANTI-ČETNIČKA KOALICIJA

Stalno se ide na gostovanja, a nakon utakmice Partizan - Sarajevo u Beogradu, Zemir - Zema (Željovac za čiji se tadašnji akt pušu pitari), kasniji višegodisnji ratnik Armije BiH ušao je u navijačku istoriju nakon što je pred stadionom "JNA" dva Grobara privremeno ohladio hladnim oružjem. Ostalo je zapamćeno i gostovanje kod beogradskog Rada, kada je skupina od desetak Jointa rastjerala četrdesetak negostoljubivih domaćina "United Force". U tom periodu su se počele dešavati i stvari koje smo najmanje željeli. Nacionalizam je bio na prvom mjestu. Očajnički se nešto pokušavalo uraditi da bi se sačuvalo nekakvo zajedništvo. Na utakmici Željo - Partizan, 1991. godine spojile su se muslimanska i hrvatska zastava, što je beogradski tisak propratio prigodnim naslovima o stvaranju anti-srpske koalicije. Međutim, to nije bila anti-srpska vec anti-četnicka koalicija koja se na sve moguće načine protivila nacionalističkim furkama podjele Yuge i Bosne, jer zna se da su do početka tih previranja Jointi bili Yu- nastrojeni, što su pokazali i transparentom YU- Odred. To se pokazalo opravdanim iste godine, kada na Grbavicu dolazi Crvena Zvezda, a Jointi uz 40-ak baklji pale i veliku četničku zastavu - rat je bio na pomolu. Prije utakmice stotinjak gostiju je odmjerilo snagu sa podjednakim brojem domaćina, nakon čega je 5 cigana završilo na jednomjesečnom oporavku na koševskoj traumatologiji.

Preuzeto sa:
http://jointunion.netfirms.com/jointunion.htm

Pamti li ko tucu kod Holidej-a?

Zar je potreban komentar o Plavim "muslimanima"? Inace, kako su kapirali navijacki fazon pre 20 godina, tako to cine i dan danas, dva desetljeca kasnije,  urbani - "bosanac" - navijac :o

ZAGREB:
Prvenstvena fudbalska utakmica u sezoni 1986/87, prolecni deo.

DINAMO ZAGREB – CRVENA ZVEZDA 1-2
GLEDALACA: 50.000

Pre ovog vrlo vaznog meca za Zvezdu, imali smo sastanak, na kojem sam I ja bio prisutan. Na sastanku smo pricali o svemu I svacemu. Dogovorili smo se da krenemo u nedelju ujutro vozom u 7h-sati. Ja sam na stajgu dosao medju prvima. Pored ove nase glavnice, jedan deo nasih je otisao jos sinoc (subota vece). Tu smo malo sedeli u restoranu na stajgi, pijuckali I sacekivali ostale. Vreme je bilo idealno, a velike grupe Zvezdasa su samo pristizale na stajgu I oko nje. Partizan je u Beogradu igrao sa Velezom, tako da je I to bio neki manji derbi. Tu na ulici ispred stajge smo primetili I dva grobara. Uspeli su da pobegnu, ali ih umalo nismo stigli. U medjuvremenu je stigao I voz iz Mostara, iz kojeg su izasli Velezovci, njih preko 50-set, a mozda cak I vise od toga. Jedan od navijaca Veleza se odvojio od svojih I posao sa nama, jer je bio odusevljen velikom masom koja se spremila , da krene put Zagreba. Ukrcali smo se u dugacki medjunarodni voz Beograd-Pariz. Voz je bio prepun od nas. Ko je nasao mesta on je sedeo, a ostali su bili po prepunim hodnicima, WC-ima. Stvarno je bila velika guzva. Voz je krenuo I polako odmicao od Beograda. Velika vecina nas je isla preko ferijalnog saveza. Kako je voz isao I stajao na usputnim stanicama, tako je jos nasih u njega nekako ulazilo. Dosta obicnih putnika je izlazilo iz voza, jer nisu mogli sve to da podnesu I pored toga sto im to nije bila stanica. Na stanici u Sidu, jedan Cova sa zenom I decom ispred stanice, je po polasku voza nesto gestikulirao i psovao. Kao ono cigani, jebem vam mater itd, itd... Iz voza izlete flasa, koja se rasprsla o zid, tik pored glave njegovog deteta. Cova je u momentu prebledeo I umirio se, a tako je histericno I retardno izgledao. Priblizavao se grad koji se ubio za zezanje. Priblizavali smo se Vinkovcima. Kada smo stigli u stanicu Vinkovce, pola ljudstva je izaslo napolje, a pola je ostalo unutra. Voz polako krece, uskacemo svi u njega I bacamo sve I svasta na stajgu I prema muriji. Ocekivali smo I kamenovanje od Vinovcana koji su se negde sakrili. Odmah zatim polete nekoliko kamenica od Vinkovcana. Mi kocimo voz, izlecemo I jurimo ih. Uspeli su da pobegnu, a mi ulazimo u voz koji je ubrzo krenuo dalje. Na sledecoj stanici u Slavonskom Brodu, niko ne izlazi a niko I ne ulazi u voz. Veliki broj murije sa maricama ispred stanice, a dosta murijasa ulazi u voz, jer su im ovi iz Vinkovaca javili, da smo tamo pravili nerede. Usli su da traze vinovnike nereda u Vinkovcima. Poceli su na licu mesta da ispituju ljude, ko je tamo to nemirao itd, itd...? Naravno da niko nista nije rekao. Kada nisu imali izlaza, oni su uhvatili 2-3 nevina decka I odveli ih u maricu. Voz je odmah krenuo, a put se otegao I nikako da stignemo u Zagreb. Prodjose Novsa, Kupina I polako stigosmo I do periferije Zagreba. Na sastanku smo se dogovorili, da zakocimo voz u Maksimiru, da nas ne bi na stajgi zajebavali zandari. Medjutim to je otpalo, jer nas je dosta nasih cekalo na glavnoj stajgi. Svi smo kroz prozore izbacili salove, kape, zastave, marame I pevali. Gradjani Zagreba su nas gledali sa cudjenjem, jer nas je stvarno bilo strasno puno. Voz je polako ulazio na glavnu stanicu uz veliko odusevljenje, nas u vozu I velike grupe nasih, koja nas je cekala. Iz voza smo iskakali I kroz prozore. Odmah se razlegla nasa pesma, dok je murija pocela da nas sabija u grupu, pri cemu su nam govorili da se smirimo. Rekli su nam da ce nas pratiti I da nece dozvoljavati, nikome da izadje iz grupe I ode u grad (radi mogucih okrsaja, lupanja izloga I slicno). Posli smo odmah uz pesmu a Maksimiru, a kolona se otegla preko 500-600 metara. Ulicom smo pevali I dosta Srpskih pesama (bilo je I kolektivnog zarcavanja, sedenja na putu, I opet Tata kupio kozu s'plavim ocima itd, itd...). Bili smo svi gladni I zedni, ali je bilo puno zandara oko nas, koji nisu ni pomisljali da na puste u grad. Nekoliko momaka je pokusalo da pobegne u sporedne ulice, ali ih je murija primetila I vratila. U jednom momentu iz poprecne ulice sa autobusom izadjose Dinamovi igraci, koji su odusevljeno gledali veliku kolonu Zvezdasa. Posle solidnog pesacenja, napokon stizemo na stadion. Murija nas je odmah ubacila na stadion da bi kupili karte. Iza nas su zatvorili kapije, da ne bi mogli da izlazimo napolje, gde bi moglo doci do okrsaja sa purgerima, koji su cekali pocetak utakmice I koji su kupovali karte. Pustali su nas na blagajne, 10 po10, tako da smo posle duzeg vremena, svi kupili karte. Odmah zatim su nas sve sabili, ne bi li nas pretresli. Dosta ljudi je kod sebe imalo palice, lance itd, itd... Neki su nesto od tih stvari stavljali pod koji kamen ili jednostavno bacano tu okolo. Murijasi su sa masinicom za njusenje metala, njusili. Medjutim svi smo prosli tu kontrolu, tako da su nas odmah ubacili na tribinu. Stadion je polako poceo da se puni I pocelo je navijacko-nacionalisticko prepucavanje. Najzad, zandari su doveli I one sto prodaju hranu. Velia vecina nas, nije htela nista da od njih kupi, jer su bas rebnuli cenu, jebe kevu. Stadion se brzo napunio, tako da je bilo oko 50.000 gledalaca. Pred sam pocetak utakmice Ciro Blazevic, upozorava navijace Dinama. Da navijaju kako treba za svoj klub, bez bilo kakvih vulgarnosti, itd, itd.. Na sta smo mu mi zvizdali a Dinamovci tapsali. Utakmica je napokon I pocela, a mi smo jace I bolje navijali. Dinamo na terenu, navalio kao sasav. Em sto je velika vaznost utakmice za oba kluba, a ono im dosla I Zvezda. Na samom pocetku meca Dinamo I povede, a stadion puce od odusevljenja. Pustili smo ih malo da se odraduju minut-dva, pa opet udarismo glasno nase pesme. Na terenu se stanje promenilo, tako da je Zvezda stegla Dinama. Napad za napadom, sansa za sansom I onda na jednu loptu nalete Musemic I zalepi je pod same raslje. Onda smo poceli da palimo baklje I dimnjake I uz gromoglasnu podrsku poroslavili zvezdinih 1-1. Ceo stadion cuti. Mi se radujemo, skacemo, guramo se. Ako Zvezda ne izgubi, skoro sigurno ide u kup uefa, a ako pobedi sigurno. Do kraja prvog poluvremena smo samo mi navijali. U poluvremenu smo se malo odmorili, tako da je ubrzo pocelo I drugo poluvreme. C.Zvezda je nastavila sa istim tempom I u drugom poluvremenu. Citala je lekciju Dinamu iz fudbala, ali nikako I taj gol da da. Posto pravda stize pre ili kasnije, Zvezda postize gol za 2-1, a strelac je bio Boro Cvetkovic. To je bio rezultat, koji je Zvezdi garantovao izlazak u Evropu, kup uefa. Kako smo se samo mi na tribinama radovali I sta smo sve na atletsku stazu bacali, bolje I da ne pricam. Tribina na kojoj smo mi bili, je bila u totalnom dimu, nista se nije videlo. Zandari ulecu medju nas I pocese da hapse ljude. Bilo je komesanja izmedju nas I njih. Bila je to do kraja utakmice nasa navijacka rapsodija, opsti haos. Ceo stadion cuti I slusa nas, nasu pesmu. Utakmica se zavrsila, a zandari nam nisu dali da izadjemo, dok se ceo stadion ne isprazni, da ne bi doslo do nereda na zagrebackim ulicama. Zandari su nas stisli u jedan deo ispod tribine I poceli da nam drze predavanje. Da budemo mirni I da drugim ljudima ne ugrozavamo zivote u protivnom, niko se nece vratiti u Beograd. Tako smo polako uz pesmu krenuli ka stajgi. Ulicom smo pevali I Zvezdine I Srpske pesme, bili smo veseli, Zvezda je pobedila. U toku jedne Srpske pesme, pridje mi zandar I dva puta me lupi megafonom u glavu, rekavsi mi, sta ti to pevas, ucuti. Onda ti skocise svi pa udarise iz sveg glasa po toj pesmi iz inata. Ulicom smo se gurali I trcali, ljudi su se sklanjali na vreme, da bi mi prosli. Ubrzo zatim stizemo I na stajgu. Zandari su nas na stajgi zagradili u veliki krug, ne dopustajuci nikome da izlazi I ide gde hoce. Posle nekog vremena su pustali 2 po 2, da piju vode I da jedu. Kada sam ja otisao, vise se nisam ni vracao, kao I mnogi drugi. Vrsljali smo malo po okolnim ulicama I lokalima. Iz Zagreba smo krenuli kasno uvece, tako da smo u Beogradu bili u ranim jutarnjim casovima.

PS- Sto se navijaca Dinama tice, bas lose. Strasno mala brojnost I neorganizovanost, tako da nisu vredni bilo kakvog pomena. Sto se nas tice, mislim da je ovo nase, najbrojnije gostovanje u Zagrebu.

Slike sa tog meca:
http://www.oaza.co.yu/sport/delije/index.php?page_id=306&lang_id=1&id=125

Ciro hajde napisi nesto o sukobu sa navijacima Rada

[quote name='DenisXXXL' date='25 July 2006, 10:06' post='209605']
preneseno sa foruma www.delije.net

Kriticar
DELIJA senior
Joined: 02 Jun 2005
Posts: 567

--------------------------------------------------------------------------------

Kako je juce bila aktuelna utakmica sa turcima , a vec sam pomenuo zenicane i tuzlake, a Branko Parac HORDE ZLA , onda i nesto o njima da kazem .
Mislim da su bili samo jednom na Marakani i to 1989/90 . Bilo ih je 70ak i prosli su pored istoka sa policijskom pratnjom , a ne pored severa kako je Branko napisao .
Sirka koga pominje Branko, vodju HORDI ZLA , nasi su mu slomili ruku posle jedne utakmice u Sarajevu (mislim da je to bio Joca Dzudista ).
I sad najbolja prica od jednog neutralnog navijaca . Na poslednjoj utakmici Sarajevo - Partizan , otisla je na put dobra grupa grobara i bilo je velikih nereda . Ali za nas je zanimljivo sta se izdesavalo na stadionu .
Medju grobare je doslo i 10ak momaka iz cuvene sarajevske ekipe Delija . Sa njima je bio i pokojni Sina (ili Sine , kako ga ko zove ) koji je bio mrtav pijan i non stop je prozivao grobare kako su picke . To se skurcilo Cegiju i on je sisao sa sipke i onako pijanog istukao pokojnog Sinu . Sarajevske Delije su rekle da nece da se tuku sa grobarima zato sto su srbi (situacija pred rat ) , ali da ce da im pokazu da nisu picke i na iznenadjenje svih su izasli sa stadiona . Kako je utakmica bila u toku , grobari su vec zaboravili sta se dogodilo , kad su posle nekih 10 - 12 minuta pocela cudna desavanja medju Hordama Zla . Grobari su mislili da su se oni pobili izmedju sebe, jer je na celoj tribini vladao metez . Videlo se da se neko tuce sa nekim . Onda je vec policija usla na tribinu i pocela da hapsi i onda je uhapsene pocela da sprovodi preko atletske staze prema izlazu sa stadiona koji je bio blizu grobara . Grobari su tada videli i shvatili da su sarajevske Delije otisle medju Horde i sa njima zapocele masovnu tucu u kojoj su izvukli deblji kraj , ali su pokazali da su im jaja do kolena . Cela grobarska tribina ih je ispratila aplauzom .

[/quote]

Nidze veze ova prica.
Metez jeste nastao ali sa policijom i to zbog "vazeva". Jako je bilo jebeno u to vrijeme upaliti bilo sta na tribini. Imali smo 4 "vaza" jedan se upalio, jedan je bacen u kanal gorio 30 sekundi i ugasio se dok su 2 doduzeta od strane policije.

i imamo oskara, oskara, oskara, oskara, oskara.
A gdje je vama ?