Topik koji je namenjen pisanju veteranskih prica, vezanih za gostovanja po bivsoj Jugoslaviji.

SPARTAK – CRVENA ZVEZDA 1-0

Septembar 1988 godine pred skoro 20.000 gledalaca.

Za ovo gostovanje u Suboticu nas je sa glavne zeleznicke stanice krenulo poprilicno dosta, oko 500-sto. Pored toga na svim usputnim stanicama je ulazilo dosta Zvezdasa.U Suboticu smo stigli u popodnevnim satima. Murija je bila iznenadjena u kolikom smo broju dosli, tako da je murija odmah organizovala pratnju do stadiona ne dozvoljavajuci nikome da se izdvoji iz ogromne kolone, I ode u grad. Isli smo ka stadionu polako uz pesmu I veliku buku. Ljudi su izlazili na kapije ispred kuca I gledali sve to sa cudjenjem, jer su miran narod. Stigli smo na stadion I razisli se po gradu, kud koji mili moji, I pored toga sto je murija pokusala svim silama da nas onemoguci u tome. Pili smo I hasali po gradu, sve skupa smo se dobro zezali. Tu blizu stadiona, jedna cigancica je plakala jer joj je jedna grupa nasih sto se vracala iz grada pokupila sve lubenice. Sto se tice karata za utakmicu, bile su poprilicno skupe za tu priliku, ali smo svi nekako usli na tribine stadiona Spartaka. Na stadionu nas je bilo stvarno dosta, cela Severna tribina. Navijalo se dobro, a na pocetku drugog poluvremena smo zapalili I preko deset baklji. Odmah pored nas na zapadu su sedele (grupa njih) lepe Suboticanke, koje su nas sa odusevljenjem posmatrale. Crvena Zvezda je izgubila sa 1-0, posle vrlo slabe igre, a Davidovic je primio gol skoro sa centra, jer je pricao sa publikom. Lopta je uletela pod samu precku. Posle utakmice smo se svi zajedno uputili ka zeleznickoj stanici odakle smo ubrzo imali I voz za Beograd. Ovo mi je bila zadnja utakmica pred odlazak u JNA.

Sto se tice Zagreba I naseg gostovanja 1990 evo nekih podataka.Voz za Pariz tog jutra 13.5.1990 bio je pun kao brod.Desilo se I to da desetine Delija nisu mogli da udju,jer vise ni sibica nije mogla da stane.Svi koji smo usli u voz stajali smo na jednoj nozi,ali ne zadugo.Obicni putnici koji su cak putovali I u inostranstvo zbog nasega silnoga besa u vozu su izlazili na prvim stanicama tako da smo brzo dosli do pristojne komocije.Inace da navedem I to da je mesecima pre te utakmice nesto u meni a I u drugima govorilo da ce se nesto krupno desiti.Na taj dan je dan milicije a I trinesti je.Znaci nastavljamo ka Zagrebu uz klasiku u Vinkovcima.Na samom ulasku u Zagreb(periferiji) uz pesmu I bakljadu zaustavljamo nekoliko puta voz I obracunavamo se sa murijom koje je bilo dosta pored puta.Voz ide polako ka glavnoj stanici,a mi naoruzani kamenicama I flasama gadjamo iz voza sve sto je pokretno I nepokretno.Usput gomila Srpskih socnih psovki, ma milina jedna.Stizemo na stajgu I polako pesaka ka stadionu uz gomilu pandura koja, nije dozvoljavala da niko izadje iz velike kolone I ode u grad.Kada smo dosli na Maksimir ka nama( na jedno dvesta  metara razmaka) poce da trci ogromna masa.Mi naravno jedva docekali pa na njih.Ispostavilo se da je to bila nasa ekipa sto je iz Beograda krenula 12.5.1990 nocnim vozom.U toj velikoj gomili je bilo Delija iz raznih gradova bivse SFRJ.Ta grupa sto je dosla ranije vec peglala ustase po gradu,a imali su I dosta Dinamovih obelezja.Posto smo se izgrlili,ispozdravljali kupismo karte I murija nas strpa u karantin na pomocni teren Dinama.Nekako smo se u grupama naizmenicno izvlacili I odlazili po klopu gde je dolazilo do sporadicnih carki oko stadiona sa ustasama kojih je bilo sve vise jer se priblizavao pocetak utakmice.Vreme je bilo suncano I lepo,tako da smo se tu na pomocnom terenu odmarali.Usli smo na stadion koji je polako poceo da se puni I pokacili zastave.Onda dolazimo do momenata kada smo eksplodirali.Gadjali su nas sa svih strana I to sa velikim kamenicama koje su unapred pripremili.Vracali smo koliko smo mogli sa onim kamenicama sa kojima su nas zasipali.Bacali su svasta na nas,a naj nezgodniji su bili ovi vise nas jer su bili blizu nas.Ceo stadion je prokljucao uz povike ubi,ubi cigane...Bio sam dole na sipci I sa jos njih par smo vodili navijanje a situacija iz minuta u minut sve gora po nas,jer su se ustase osilile posto ih niko ne sprecava u tome.Murija se ukipila I zabezeknuto sve to posmatra.Ubrzo zatim jedna grupica navijaca iz Bosne spontano poce da skace i skandira srusi ce mo stadion.Silazim sa sipke I odlazim do njih.Pocinjem da lupam po reklamama koje su jako zvecale,dok su bile dobro zanitovane bez I jedne supljine gde bi se mogle uhvatiti I zavrnuti.Uz pomoc par momaka zavrcem prvu meni se cini podravkinu reklamu prihvataju se I ostali posla tako da su ostale reklame brzo izuvijane.Posto smo izuvijali reklame dolazimo do resetaka(sve to pod pljuskom kamenica) koje neocekivano brzo padaju.Izlecemo gore I gazimo sve redom sta se naslo gore.Dosli smo skroz do zapada u ciscenju tribine od ustasa.Dosta ih je pobeglo( bez po nosu )pa se u momentu namerno pocesmo brzo povlaciti da ih navucemo.Stadion je u tim momentima eksplodirao tako da su se ustase primile I poceli su da trce na nas osokoljeni nasim navodnim povlacenjem I podrskom ostalog dela stadiona.Negde na sredini tribine se naglo okrecemo ka njima(dosla maca na vratanca) I onako izbezeknute ih valjamo po tribini uz kamatu naravno.Posle svega toga murija se malo konsolidovala(kao I uvek kada se sve zavrsi) I potiskuje nas na vrh tribine.Odatle smo gledali ostali deo ovog filma.Ubrzo je ispraznjen ceo stadion I na njemu ostajemo samo mi u okruzenju murije.Dole na ulicama je kuvalo od suzavaca,zapaljenih vozila...BBB su pokusali da se probiju do nas preko pomocnog terena.Nas desetak je nekako sislo dole na pomocni teren gde smo se naoruzali nekim velikim toljagama I posmatrali sta se radi uz opasku muriji da nas puste da mi brzo regulisemo stvari.Bilo je ustasa par hiljada I bilo je povuci potegni.Potisnu ustase muriju pa onda murija njih sve dok ih murija nije potisla dublje ka gradu.Dok je to napolju trajalo ovi nasi opravljali tribinu pokidavsi I popalivsi 4.000 sedista.Posle jedno dva sata sa duplim autobusima nas odbacise do Dugog Sela gde posle nekog vremena ulazimo u pristigli voz za Beograd.U vozu je bilo legitimisanja I hapsenja Pretresali su sve po vozu.Kod koga god su nasli broj od izlomljenih stolica ili su ga hapsili ili pisali krivicnu prijavu.Uspeh svega ovoga dobija na tezini kada se zna da je toga dana 13.5.1990 jedan dobar deo prve ekipe bio na Ravnoj Gori.Kuntamo u vozu I rano ujutro stizemo u Beograd koji je vec obasjan ranim jutarnjim suncem.Na stanici brdo TV ekipa I novinara.Sevaju blicevi,reportaze I novinski zapisi.Docekani smo kao heroji.Razilazimo
se kud koji mili moji I to bi mu bilo to sto se 13.5.1990 tice.

Niksic: Sutjeska – C.Zvezda 2-2 sezona 1987/88 zadnje kolo, pred 15.000 gledalaca...

Strelci: 1-0 Rakojevic 48-mi minut, 1-1 Djurovic 53-ci, 2-1 Djukic 59-ti, 2-2 Vladan Lukic 88-smi.

Crvena Zvezda se posle ovog odlucujuceg zadnjeg kola okitila sa 16-tom titulom.


Voz za Niksic sam sacekao sa drustvom na stajgi u Lazarevcu, a stigao je tacno po redu voznje oko 23 casa. To vece je grmelo, sevalo kao da se zemlja trese I nebo cepa, a sve to bez kapi kise, barem je tako bilo dokle nismo krenuli. Voz je stigao sa svojom dugackom kompozicijom, a mi smo usli u njega u potragu za nasima. Odmah u bifeu naletimo na dvojicu (jednih od vodja) vodja koji su tukli treceg vodju, koji je bio krvav od batinanja. Rekli su mi da ovi ostali nasi kuntaju u vozu, tako da smo se I mi uglavili u obliznji prazan kupe, tako da smo se probudili tek ujutro u Podgorici, gde smo svi izasli zbog presedanja do Niksica. Kada je voz stigao u Podgoricu bilo je oko 7-dam sati izjutra. Bilo nas je negde oko 300-sta, tako da smo odmah usli u neki pilicar I ubrzo smo stigli u Niksic. Odmah smo se rastrkali po gradu, kud koji mili moji. Ja I ovi moji smo tu u malenom parkicu nesto hasali, I gledali neke Niksicane kako vezbaju od ranog jutra, zgibove I ostalo, dok je murija neke nase vec uhapsila zbog pisanja grafita po Niksickim fasadama. Vecina od nas pridoslih iz Beograda se obrela po kaficima I kafanama, ali posto se priblizavao pocetak meca, kretali smo polako ka stadionu, dugackom glavnom ulicom Niksica. Posto smo stigli na stadion, dosta nas se obrelo za kartu za "DZ". Inace ova utakmica je bila odlucujuca Sutjesci za opstanak, a Zvezdi za titulu. Stadion je bio pun kao oko, a mi smo bili na celoj tribini iza gola, sa mnostvom zastava. Bilo je vrlo puno navijaca Zvezde iz Crne Gore I Hercegovine. Utakmica je pocela u Niksicu, a ona u Beogradu izmedju Partizana I Buducnosti sa 10-setak minuta zakasnjenja, navodno zbog oprostaja Zvonka Varge (dok mu se da cvece I ostalo), ali naravno sve je to bilo organizovano da bi mogli da steluju, ako im bude odgovarao rezultat iz Niksica. Sutjeska je povela u 48-mom minutu, a posle samo pet minuta Zvezda preko Djurovica dolazi do izjednacenja. Zvezdi u ovom mecu jedino nije odgovarao poraz, jer u tom slucaju ako Partizan da Buducnosti tri gola bez primljenog, postaje on sampion. Sutjesci je trebala pobeda za siguran opstanak, a ako Pristina kao domacin koja je I teoretski ispala, pobedi Celik iz Zenice onda joj je dovoljan I bod. Celik bi u ligi ostao samo u slucaju da Sutjeska ne pobedi Zvezdu, a oni dobiju u Pristini. Proslo je 5-6 minuta od Zvezdinog izjednacenja a Sutjeska prelazi golom Djukica ponovo u vodjstvo od 2-1. U Beogradu za to vreme Partizan vodi sa 2-0, a negde blizu kraja meca u Niksicu na radio prenosu cujemo da je penal za Partizan. Ako bi Partizan poveo sa 3-0, a u Niksicu Sutjeska pobedi oni su prvaci. Partizan sutira penal I masi ga (meni se cini Djelmas), za to vreme u Niksicu nase veliko odusevljenje, ali samo dva , tri minuta, jer je sudija u Beogradu ponovo svirao penal za Partizan. Ponovo Grobari sutiraju penal (mislim da je opet sutirao Djelmas) I mase ga. Veliko nase veselje povodom promasenog penala u Beogradu nastavlja se ubrzo zatim, pogodkom Vlade Lukica za 2-2. Bio je to 88-mi minut, tako da je spiker odmah zatim obavestio sve na stadionu da Pristina protiv Celika vodi sa 2-0 sto im je I te kako odgovaralo (Sutjesci). Sudija u Niksicu je oznacio kraj meca, tako da je Zvezda I zvanicno postala prvak drzave po 16-ti put. Odmah po okoncanju meca, poceli smo da izlecemo na teren dok su panduri poceli zestoko sve da udaraju pendrecima I nogama. Mene je jedan od tih pobesnelih pandura u tom metezu, kada sam preskakao ogradu, zveknuo po nozi pendrekom, tako da sam imao masnicu skoro mesec dana. Velikom represijom panduri su nas vratili na tribine I poceli su masu da potiskuju ka izlazu, pri tome udarajuci koga su stigli, onako krvnicki. Bili su svi Niksicani vise nego nervozni, jer je Pristina za dva tri minuta po okoncanju ovog meca u Niksicu, namerno pustila Celik da za dva, tri minuta nadoknade vremena, da tri gola, pobedi sa 3-2, tako da je Sutjeska ispala iz lige, a Celik ostao. Posto su panduri puno stisli masu ka izlazu, nastalo je I talasanje. Skupili smo se ispred stadiona I uzvratili smo velikim kamenicama ka pandurima, tako da je jedan od njih zadobio ozbiljniju povredu glave. Kada smo koliko toliko sa murijom izravnjali racune, onda smo krenuli polako ka stajgi. Kada smo bili na obliznjem mostu pomesali smo se sa Niksicanima, a u tom ti se iz one guzve samo zaculo:DRZTE CIGANE, tako da pocinje velika tuca uzduz citave glavne ulice u Niksicu. U momentu su svi Niksicani skocili na nas, a u tim momentima su sa njihove strane vadjeni I pistolji. Velii gnev Niksicana je izazvao I nas stampedo koji je u trku ka dalekoj stajgi rusio na sta je naleteo. Lomljeni su izlozi na lokalima, kamenice prste sa sviju strana, kako prema nama tako I prema njima, desavaju se I sporadicne tuce, a sve to u jednom u ubrzanom hodu I trku. Dok je nas 20-setak laganije islo ka stajgi, ovi koji su vec stigli na stajgu bacali su kamenje na pobesnele Niksicane sa obliznjih vagona zeleznicke stanice. Taman sto mi dolazimo, dosla je u vecem broju murija, koja je razdvojila zaracene strane. Odmah se tu dalo videti da je bilo povredjenih I na jednoj I na drugoj strani, posle tih okrsaja ulicama Niksica. Murija je inace brzo reagovala pa je veliku vecinu nasih prebacila autobusima za tadasnji Titograd, dok je nas 30-40 ostalo u Niksicu. Pijuckali smo tu na stajgi I uz prepricavanje odigranog na ulicama Niksica, cekali smo voz. Za to vreme je dolazilo nekih par Niksicana, sa calmama na glavi, nebi li kao izravnjali racune, ali ih je murija udaljila. Napokon se ukrcavamo na voz i nedugo zatim se u Titogradu spajamo sa ovima koji su prebaceni autobusima, I onda ti uz kuntanje I zezanje, pravac Beograd...

Dugo nisam gledao na vremeplov pa mi se jako svidjelo ovo sto si postavio brate Dejane.
Ajde, napisi iz svog ugla gostovanja u Sarajevu.

poz
Dacha
rnova kruna na Njegovoj glavi govori o vjecnoj slavi.
Isus je zivot ostalo su sitnice.
Grobari, propao vam je posao. Vaskrsnuo je.

Mrsko mi Brate, trenutno da pisem, pa polako postavljam razne izvestaje koje sam imao vec otkucane. Pisacu vremenom o svemu i svacemu, pa i o Sarajevu. Pozdravi za Brata Dachu!!!

PUTOVANJE PO VOZNOM REDU

•   Kako se od 700 navijaca "crveno – belih" do maksimirskog stadiona " probilo " jedva 300 *

Da li je Koncalovski, snimajuci "Pomahnitali voz", imao u vidu onaj sto ce sa oko 700 navijaca Crvene Zvezde krenuti put Zagreba, da bi njegove maskirane I pirotehnikom naoruzane "ljubitelje iz grada I pomalo fudbala" – posle nekoliko prinudnih "odmaranja" – doveo na mesto dogadjaja!? Scenario ovih nasih putujucih vandala nije bio orginalan (to smo vec doziveli), ali je razlika od ranijih, slicnih dogadjanja,bio nesto zgusnutiji, zaposljavajuci duz pruge citavu armiju milicionara na njegovom "citanju". Prva klapa pala je vec u Staroj Pazovi: zbog toga sto nisu imali vozne karte 20 navijaca morala je da napusti kompoziciju. U znak solidarnosti njima se pridruzilo oko 200 (!) Delija – ostali su nastavili za Zagreb, ispraceni kamenicama svojih drugova. Razocarani sto se nece pokazati na derbiju, potonji ulecu u medjunarodni simplon – ekspres za Beograd I za kratko vreme unistavaju sve sto nije od gvozdja. Potezanjem rucne kocnice zaustavili su voz u Batajnici – valjda je neko od njih tu I stanovao. Zatim su izasli I kamenicama zavrsavali ono sto su zapoceli u kupeima. Razumljiv je nastup ljudi u uniformama: privode 60 uglavnom maloletnika, a protiv 11 pokrenute krivicne prijave. Grupa koja je putovala u Zagreb do Slavonskog Broda ostetila je I polomila veliki deo inventara, gurajuci zeleznicu u jos vece gubitke. Prilikom drugog "Proredjivanja" u Brodu ih je ostalo 220 – njih 70 ukrcalo se u voz Sarajevo – Beograd, dok je preostalih 150 prosetalo gradom unistavajuci parkirane automobile I praveci nered druge vrste. Oni u vozu za Beograd taodje su nastavili sa divljanjem, pa su intervencijom inspektora iskrcani u novom Beogradu, a 24 najvatrenija navijaca privedena u stanicu milicije. Do Zagreba je dakle od 700 navijaca crveno – belih uspelo da se probije manje od 300. Smesteni u Maksimirskom parku I cuvani od milicije, nisu bili u prilici da svrljaju po gradu ili dodju u kontakt sa "zlocestim deckima". Za vreme utakmice deo njih aktivirao je prosvercovane petarde, uzvikivali su odredjene neprimerene slogane I lomili reklame. Posle meca ispraceni su do stanice – izgreda nije bilo ni na njoj ni u vozu. Municija je istrosena I snaga je bila na izmaku.

PS- Vezano za sezonu 1988-89... Dinamo – C.Zvezda 1-0 strelac Topic u 50 minutu pred 50.000 gledalaca. Ovo je izvestaj novinara koji je putovao sa nama (Vecernje novosti).

Zrenjanin 30.8.1992 godine Proleter-C.Zvezda 1-3 pred 5.000 gledalaca.Delija u kopu jedno 250.

Strelci: 1-0 Simov iz jedanaesterca, 1-1 Maslovar 65 minut, 1-2 Petkovic 67 minut, 1-3 Ilija Ivic 71 minut iz jedanaesterca.

U Zrenjaninu je kao sto I sami znate uvek poprilicno mirno,ali ovaj put se desilo nesto poprilicno zanimljivo I ludo.Utakmica je pocela,a nas nekoliko malo zakasnilo iz grada.Prilaze nam ove mladje Delije I kazu da su Indians (Proleterovi navijaci) sa istoka do nase tribine uzeli Zvezdinu zastavu meni se cini Zabalj.Oni su upravo poceli da skandiraju "ovo je vase".Zastava je bila mala kockasta. Ilke I ja kazemo da nema nikakvih problema I da idemo po zastavu tamo na njihovu tribinu. Tako smo I uradili. Nas tridesetak (onih odabranih) je krenulo. Izlazimo sa nase tribine I pored zapada (gde smo se malo naoruzali) krecemo ka njihovoj tribini.Ulazimo na prepad pored redara I murije koji nisu imali predstavu o cemu se radi.Idemo onim platoom ka kopu ovih Indians kojih je bilo ne vise od 250 a ne manje od 200,I koji su znali o cemu se radi.Da napomenem da je na samoj toj tribini bilo oko 1.000 ljudi.Dolazimo do njih I ulazimo medju njih.Cute I nista ne progovaraju. Ja im kazem dobar dan,na sta ce im Ilke odmah zatim,gde je zastava. Oni I dalje svi stoje I nista ne progovaraju. Kazemo mi njima da imaju pet minuta da vrate zastavu ili ce mo im pocepati njihove zastave,dok smo onako I pogledali na cuku i trenutno vreme. Stojimo mi stoje oni,nista se ne desava,samo muk. Prodje jedno dva minuta pitamo ih ima li zastava ili nema.Oni I dalje mudruju I cute.Pitamo ih poslednji put I zakljucujemo da zastave nema (da nece da je vrate). U tom momentu ja silazim dole I poce da im cepam zastavu na ogradi. U istom momentu je izbila velika tuca na tribini gde im je I deo publike sa tribine prisao u pomoc. Prstali su bliski udarci na tribini I onom dole sirokom platou. U jednom momentu u jeku tuce ja preskacem ogradu da bih zavrsio zapocet posao oko cepanja zastava. I Dalje sve prsti. Tri one duze sam najmanje iscepao na nekoliko mesta po sirini. Kada je murija pocela da trci ka meni ja onu jednu veliku Indijans pokida celu I ulete sa njom u teren.Da napomenem da je u tim momentima tuca jos trajala,ono sto kaze bliska. Prekinuta je i utakmica zbog mog ulaska na teren. Panduri sa svih strana trce ka meni,dok sam ja pokusao sa zastavom da se probijem na tribinu gde je nas kop. Negde na centru onu veliku zastavu bacam na pandura sto mi je trcao onako kao zver u susret. Kako sam bacio zastavu na njega, jedan od ovih ostalih zveri od pozadi se bacio I uhvati me za noge, pri cemu sam pao na travu.Njih desetak se odmah sjatilo I pocelo cokulama da me bombarduje.Pokrio sam rukama poprilicno dobro glavu,ali sam dobio nekoliko udaraca u predelu gubice tako da je pocela I krv da pici (od tada mi na dva mesta duzine santimetar-dva vise ne raste brada), a u tom momentu svi igraci Zvezde sa sve klupom su dotrcali da bi me zastitili. Podigli su me murijasi gore I hteli da mi uviju ruke,ali nisu uspeli.Iza gola se smirilo koliko sam mogao videtii pocelo je privodjenje, dok je utakmica odmah I  nastavljena. Dobio sam od murijasa ispred stadiona puno udaraca sto rukama,sto pendrecima I onda pravac gradski SUP Zrenjanin. Jedan nas Delija iz Beograda je vec bio tamo vezan za radijator u cucecem polozaju.koliko su ga tukli on je od tih batina cak bio I upisan. Utakmica se odavno zavrsila a u SUP ulazi ljutiti nacelnik koji pita ove ostale,da li ste ih peglali. Ovi kazu da nisu I da ce nas sada dole u podrum,nasta ja dobacim nacelniku da su nas peglali.Uvedose nas kod nacelnika u kancelariju,I onda svako svoju pricu slaze.Nacelnik ce na to.Necemo vam pisati prijave,ali da vam kazem sledece: u Zrenjaninu necu da vas vidim vise nikada,bez obzira da li se igra utakmica ili ne. Na ono nase da necemo dolaziti,bio je njegov odgovor da ce mo mi sigurno ponovo doci,I dosli smo ponovo. Izasli smo iz SUP-a kasno uvece.Ortaci ovog momka koji je bio sa mnom u Supu su ga cekali (a kakvi bi ortaci I Delije bili kada ga ne bi cekali) pa smo kolima uz prepricavanje celog dogadjaja krenuli ka Belom Gradu.

PS- U toj velikoj tuci na njihovoj tribini jedan nas je izboden nozem,ali ne kriticno. Bilo je povredjenih I na jednoj I na drugoj strani.Ta Zvezdina mala zastavica je izgleda ostala kod njih,ali je dala povoda za veliku tucu I nas hrabri I odlucni odlazak na protivnicku tribinu,bez I malo razmisljanja. .

Sezona 1986/87 (prolece) Osijek-C.Zvezda 2-1 pred 12.000 gledalaca na stadionu u "Gradskom vrtu" 14.6.1987 sa pocetkom u 17,00 casova...

Ovo je bilo zadnje kolo u ovoj sezoni. C.Zvezda je imala neke sanse da bude prvak, pa smo put Osijeka krenuli u velikom broju, u nadi da se mozemo dokopati titule. Posli smo rano ujutro ka Vinkovcima gde smo izasli I sacekali da se ukrcamo u neke sinobuse. Dok smo cekali sinobus od Vinkovcana nije bilo ni misa, sto nas je malo iznenadilo. Usli smo u sinobuse I krenuli smo ka Osijeku. Kakvi su to pilicari bili to je cudo jedno. Toliko je sporo isao, a ispred svakog drveta je stajao. Mi smo sve to nadomestili sa velikim zezanjem, pesmom I prognozama vezanim za tu I ostale utakmice zadnjeg kola. Stigli smo u Osijek I odmah smo posli na stadion, ali smo se predomislili pa smo krenuli na plazu na reci Dravi, jer je vec fino upeklo. Planirali smo da se na plazi svi skinemo goli I da se tako kupamo pred ostalim kupacima I naravno kupacicama. Presli smo preko viseceg mosta Dravu I dosli na plazu, gde smo podrpisali neke stvari, a neke delove od motora koje smo pocupali, bacili smo u Dravu. Onda je Peca Panker predlozio da ipak krenemo ka stadionu ili gradu, jer ako se budemo kupali, necemo posle moci dobro da navijamo. Slozili smo se da tako I uradimo, pa smo krenuli natrag. Na sredini mosta naletesmo na neke devojke ispred nas u tesnim sortcevima I suknjicama. Peca poceo onu jednu da pipka svuda po malo, a njoj sve to dosadi pa se naglo orenu I noktima pokusa da ogrebe Pecu. Peca se izmaknu I opali je nogom u kanticu. Nastavismo dalje I tu odmah blizu u nasu kolonu udjose dve cice koje su posle na plazu. Odmah je tu pala masovna hvatacina pa cak I za cicu-picu. Uzeli smo im neke stvari, a one su pocele da placu, pa smo im sve vratili osim parica. Posle jedno desetak minuta dolaze zandari na njihov poziv ili poziv ovih sa plaze koji su ostali bez stvari. Kada su panduri dosli mi smo lezali u nekoj ladovini ne bi li se malo odmorili od pesacenja. Panduri su bili okolo nas, tako da smo do stadiona dobili pratnju. Bili smo gladni I zedni pa smo u centru Osijeka zastali po kaficima, poslasticarnicama I drugim objektima, gde smo pili I jeli do mile volje. Neko je placao, a neko ne. U principu, bio nam je plan da se nekako otarasimo murije, ali posto smo fino hasali I pili u ladovini Osijeckih lokala, nismo ih ni primecivali (pandure). Celo vreme se naravno orila I pesma centrom Osijeka. Posto se polako priblizavao pocetak utakmice, a mi smo fino popunili stomacine, krenuli smo ka stadionu. Ja I jos neki momci iz Beograda nismo imali pare za kartu pa smo stali ispred blagajni da zicamo od Osijecana. Trazili smo od ljudi po 10-set hiljada. Neko da ,neko neda a ja ti izicka 400-sto hiljada I jos kupio kartu za utakmicu. Slicno su prosli I ovi drugi momci sto su zickali. Posto je utakmica bila pri samom pocetku, usli smo I pridruzili smo se nasoj ostaloj Braci na severnoj tribini stadiona u Osijeku. C.Zvezda je utakmicu izgubila sa 2-1 I plasirala se u Kup Uefa, sto je ipak bilo realno. Na utakmici smo odlico navijali, a tokom meca smo zapalili velike crne dimove, tako da smo pola stadiona zacadjili (u ponedeljak je to sve u onoj emisiji Indirekt bilo I prikazano). Kada smo posle utakmice izasli napolje negde tu u blizini stadiona ispred nas idu neki momci, a neka dvijica su imali po ranac na ramenima. Malo ubrzamo korak, dok se oni u opste nisu osvrtali. Sustignemo ih, a ja ugleda da se iz jednog ranca nesto malo plavi. Tu bila posadjena neka boranija, pa ti se mi docepasmo onih stapova sto su bili pobijeni u zemlju , pa po ledjima. Poce njihova bezanija preko onih prekopanih basta. Uzeli smo im jednu manju plavo-belu zastavu bez ikakvog natpisa dok je onaj sa velikim rancem bio preterano brz. Steta sto ga nismo uhvatili. Posle toga bez bilo akvih problema stizemo do stajge gde se ukrcavamo u sinobuse pa pravac Vinkovci, gde opet nije bilo nista, I onda uz kuntanje I salu ka nasem Beogradu.

Evo na primer mi u Splitu 1987/88 na utakmici Hajduk-C.Zvezda 2-2 gledalaca 35.000.Iz Beograda smo vozom krenuli u pola devet uvece I bilo nas je tacno 29.Jedan deo je trebalo da dodje na samu tekmu posto su bili na moru(Hrvatsko primorje).Posto je bila turisticka sezona voz je bio krcat turista(avgust mesec) sto nam je I odgovaralo posto dosta nas nije imalo karte.Solidno smo se smestili I voz je krenuo na vreme.Posle 13-tak sati stizemo u Knin negde u jutarnjim satima.Izasli smo u Kninu.Tu su se ukrstali vozovi,tako da smo neke Dinamovce spazili u tom drugom vozu koji je iz Splita isao za Zagreb.Isli su na Dinamovu utakmicu.Malo smo ih sutnuli I odmah se stvorila murija.Odlazimo ka centru gde nam par Kninjana donosi nesto za klopu.Isli smo tu na neku reku I kupali se(hladnija od leda).posle toga se u grupama razbijemo po gradicu.Pili smo u kafanama I kaficima,isli na tvrdjavu...Skupili smo se u zakazano vreme ocekujuci voz za Split.Tu na stajgi neocekivano naidjose par lokalnih Torcidasa.Izlupasmo ih onako zaprepascene,dok im uzesmo par kupovnih transparenata I sve ih odmah icepasmo.Usli smo u voz koji je krenuo ka Splitu.Nekoliko nas se jedva provuklo bez karata na toj deonici.Na samom ulasku u Split(u Kastelima) su nas malo kamenovali ali nista posebno.Ulazimo na glavnu stajgu I izlazimo na ulicu I krecemo se rivom.Niko nas iz Torcide nije cekao jer je I tekma za 40-setak minuta trebala da pocne.Za svaki slucaj su jednog ostavili da isprati I ovaj voz I da ih obavesti koliko nas je doslo iz Beograda(ako smo dosli).Sve nas je prebrojao I otrcao da javi ovima na tribini.Murije u Splitu brate mozes da vidis samo na razglednici,sto se nas tice nama I nije potrebna,ali mozete da zamislite sta bi sve sa njima I ostalima bilo u Beogradu da je tako.Beograd glavni grad.Svaka susa dodje I ne sme dlaka sa glave da mu fali.Idemo dalje.Krecemo se glavnom ulicom ka stadionu Poljud kao ratnici podzemlja.Usput smo pevali Zvezdine I Srpske pesme uz dosta verbalnih duela sa gradjanima I velikim kolonama navijaca Hajduka.Dosli smo na stadion bez nekog veceg incidenta.Da podsetim da je iz Knina sa nama krenuo samo jedan Kninjanin,dok su svi ostali navijaci Zvezde sa tih prostora dosli sopstvenim prevozom...Na stadionu fantasticna atmosvera uz dosta verbalnih carki sa ovima na Zapadu. Nekoliko puta smo se zaletali na njih,dok smo ih non stop gadjali kao I oni nas.Dogovorili smo se da izadjemo pola sata ranije da bi stigli na poslednji voz za Beograd,dok bi sledeci bio tek sutra.Pratimo poslednji Zvezdin napad I gle cuda penal za nas.Piksi sutira I pogadja mrezu Hajduka za 2-2 (bio je to na kraju I konacan rezultat).Posle postignutog gola pravimo talas I polako izlazimo(Zvezdasa bilo par stotina na tribini) ispred stadiona.Nihov kurir otrca ka severnoj tribini da im javi da smo mi iz Beograda izasli.Bilo nas je tacno 55.Vec se smracilo I krecemo ka obliznjim zgradama,gde smo se naoruzali do zuba sa mocugama izlomljenim sa drveca ispred tih zgrada...E onda pocinje haos.U brzom hodu lomimo sve zivo.To je bila ulica tacno na spram one sto smo dosli na Poljud.Lupamo vozila koja su bila parkirana u ulici I gazimo preko njihovih krovova I hauba napadajuci ljude koji su nailazili I koji su sedeli po terasama.Taman kada smo izbili blizu rive pun kamion sa lubenicama smo rastrgli I sve su lubenice otisle niz put.Malo nize momak udara ustasu na motoru(kros) tacno nogom u grudi u velikom pokretu.Covek pada sa motora,dok motor onako sam jos 50-setak metara ide dok se nije zakucao u izlog(meni se cini neke robne kuce)Ulazimo na rivu I idemo njenom sredinom punom kao sibica I u naletu udaramo koga stignemo pri tome je bilo po navodima policije I otetih zlatnih ogrlica kao I nekih drugih vrednih stvari.Par ljudi je uhapseno,dok se nas par izvuklo na foru da nemamo licne karte jer smo maloletni I to je na jedvite jade proslo(a bili smo svi punoletni).Ovi sto su bili uhapseni su odvedeni u pritvor,gde su osudjeni na po15-30 dana zatvora.Ubrzo zatim stize I koja stotina ovih iz Torcide tako da poce veliki obracun kamenicama.Bili smo na prvom peronu ispred voza za Beograd(kasnio je zbog murije koja nas je hapsila) I imali smo puno kamenica pored sebe pa smo ih u nekoliko navrata odbili.Bili smo u velikoj manjini I znali smo da im nikako ne smemo dopustiti da se probiju do kamenica na kolosecima pa smo ih sa njima zestoko zasipali.Voz naprasno krece,a mi utrcavamo u njega I pravac Beograd.Kakvih je tu samo faca sa  Severa bilo, ma u vatru smo smeli da udjemo.

SPARTAK – CRVENA ZVEZDA 1-1 1986 godine. Evo I novinskog izvestaja.


Posle utakmice SPARTAK – C.ZVEZDA

N A V IJ A C I, I PA K, D I V LJ A L I

SUBOTICA,19 – Ovde je kasno sinoc potvrdjeno da je pruzni radnik Istvan Cernjei, koji se nalazio na radnom mestu kod strazare broj 81, preksinoc zadobio teske povrede po telu I prelom leve ruke. Njega su, kako smo obavesteni, zasuli pivskim bocama navijaci Crvene Zvezde koji su se vracali u Beograd nocnim vozom.Istvan Cernjei odmah je prebacen u bolnicu gde se jos uvek nalazi. Pre ovog dogadjaja Zvezdini navijaci, a bilo ih je oko 500 do 600, pokusali su posle utakmice da se masovno okupaju u gradsoj fontani u cemu su ih sprecili radnici MSUP-a. U subotickom SUP-u isticu da su uhapsena I trojica navijaca, koji su kamenicama ispratili Zvezdine igrace. Istina, niko nije povredjen, ali navijaci Spartaka bice prekrsajno kaznjeni. Recimo da navijaci oba tima, a bilo ih je na gradskom stadionu preko 25.000, nisu pravili nikakve ekscese tokom utakmice I korektno su navijali za svoje ljubimce. Dogadjaji posle utakmice iznenadili su I ogorcili ljubitelje sporta jer se ne pamti kada se nesto slicno dogodilo posle fudbalske predstave u Subotici.

Evo izvestaja sa naseg gostovanja u Splitu 1989 godine.

HAJDUK – C.ZVEZDA 2-1 pred 40.000 gledalaca.

Na ovo gostovanje u Split posli smo svi organizovano, uz nekoliko odrzanih sastanaka, tako da je bilo sve dogovoreno I dobro organizovano. Putovali smo svi preko ferijalca (sa ferijalnim knjizicama grupno).Skupljali smo se polako na stajgi I stadionu, a pred sam polazak vozom Beograd-Split u 20,30 casova, bilo nas je blizu 500. Putovalo se dugo, a u vozu je bio pravi haos od guzve, jer je jos trajala turisticka sezona, tako da se kroz hodnike nije moglo prolaziti. Kolika je bila guzva svi smo skoro na jednoj nozi stajali, ali nas to nije omelo da se salimo I prepricavamo dogadjaje sa ranijih utakmica itd, itd... Medju nama u vozu je bilo I par Grobara. Ujutu smo stigli u Knin gde je vladala prava festa povodom naseg dolaska. Svi smo klicali Zvezdi I Srbiji. Dogovor je bio da se u Kninu malo odmorimo pa onda nekim sledecim vozom krenemo ka Splitu. Medjutim I pored velikog umora, resili smo da odmah krenemo u Split ne bi li se obracunali sa Torcidom. Kada smo se vec priblizili Splitu to jest na jednoj stanici periferije, kada je voz polako krenuo sa nje I odmakao jedno stotinak metara, iza jednog teretnog voza, pocese da lete kamenice ali nije bilo nista strasno jer kamenice nisu bile velike. Pri tome ni jedno staklo nije puklo, niti je neko bio povredjen. Mi smo odmah ukocili voz, ne bi li ih uhvatili, ali su se oni razbezali. Usput pri svakoj stanici smo im jebali sve od reda, a I zadnji vagon je bio u plamenu, I sav ispisan Srpskim I ostali parolama vezanim za Hrvate. Kada smo stigli u Split, izasli smo iz voza sa pesmom Djurdjevdan, a cekao nas je jedan odred milicije prilikom cega su nas snimali kamerom. Tamo na ulici su bili I clanovi Torcide sa kojima smo se malo prepucavali. Mi smo hteli da idemo pesaka do stadiona, ali nas je murija potrpala u autobuse. Busevi su polako krenuli, a bili smo u dva prepuna duplaka. Izasli smo na ulicu uz solidnu pratnju murije, ali se samo cekalo kada ce nesto izbiti. Kada smo vec stigli ispred rive, pocese da bacaju kamenice na nas. U tom momentu na prednja vrata istrcava Crvko a odmah zanjim I Ciga koji mu je pritrcao u pomoc jer je posle jednog udarca od strane Torcidasa pao na plocnik. Inace Crvko je bio pijan kao zemlja. Svi ostali smo bili zarobljeni u autobusu. Dosta murijasa je stajalo na troje autobuskih vrata, ne dajuci nam da izadjemo napolje, tako da je pocelo razbijanje prozora rukama I nogama I za kratko vreme ti mi iskocismo na plocnik ulice, dok je autobus bio komplet demoliran. Onaj prvi nas autobus je odveden u nepoznatom pravcu, dok smo mi iz ovog, gde je bila vecinom prva ekipa, izasli kroz razbijene prozore na ulicu I zapoceli tucu, I svi smo pobesneli, jer je Crvko lezao na plocniku. Torcida I gradjani Splita su se izmicali, jer su uvideli da smo nacisto poludeli. Inace iz obliznjih restorana su cak I kelneri izlazili da se biju. Uz veliku molbu splitske policije, usli smo u demolirani bus I polako posli, mada smo I u tom slucaju hteli da krenemo ulicom pesaka. Kada smo malo odmakli od rive, Torcida je ponovo pocela da baca kamenje na nas. Izleteli smo svi iz busa, a oni kroz neki parkic svi pobegose, tako da vise nisu isli za nama. Usput su nas neki Englezi slikali, a ostali turisti I lokalni gradjani su nas posmatrali sa velikim cudjenjem. Na kraju stizemo u veliki sljakani krug splitskog SUP-a, do naseg prebacivanja na stadion. Bila je velika vrucina, a mi I zedni I gladni. Sedeli smo u demoliranom busu I ispred njega, a sto se busa tice, on je bio bez skoro I jednog prozora, mozda jedan,dva citava. Autobus je skroz demoliran, a samo pre par sati je bio glanc nov. Naculi smo tu od murijasa da je onaj drugi bus sa nasim navijacima, izolovan u nekom kaficu Popaj. Tu ispred glavnog SUP-a gde smo mi bili svasta se desavalo. Ovi iz Torcide su celo vreme kruzili oko nas, sa kolima, motorima ili nas sa vece udaljenosti pomatrala, jer je murija sve u blizini rasteravala. Murija je pokusavala I da nas hapsi pa je dolazila u situaciju, da im neki od nasih prete da ce se iseci ziletima po venama u slucaju da im murijasi pridju. Murijasi su im prisli, a ovi su se isekli po venama, tako da su zavrsili na klinici. Murija je inace bila u velikom strahu da opet ne nacinimo neki belaj, jer su uvideli da smo skroz sasavi I slozni pod parolom: SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE. Zezali smo se tu na sljaci I provocirali ove iz Torcide. Zahtevali smo od murije da nam ispune razne zahteve. Trazili smo da jedemo, pijemo vode, da nas puste da idemo u grad, da idemo sami na stadion I razne druge stvari. U jednom momentu je nas dosta posedalo u onaj izlupani autobus, a Celzi je seo za volan, otkocio autobus I krenuli smo na leru. Namera nam je bila da ga upalimo, pa da zbrisemo ali je sporo isao na leru, pa je murija brzo intervenisala I sve nas izbacila iz autobusa. Murijasi su odmah poceli da prave plan kako da nas se sto pre otkace sa tog platoa I prebace na stadion. Na nase insistiranje da idemo pesaka na stadion nisu hteli ni da cuju, pa su napravili plan, da nas u grupama prebace u maricama. Poredjali su nekoliko marica, I u nekoliko tura nas prebacise sve na stadion. Bili smo ispred stadiona I ukrstili se sa onom nasom grupom iz drugog busa koja je bila u tom kaficu Popaj. Odmah je tu nastala I razmena podataka u vezi proteklog dogadjanja. Ovi iz drugog busa su svi pricali da su napravili haos I da su demolirali taj kafic Popaj u kojem su bili, I da su pravili jos problema okolo. Tu ispred stadiona je bilo I privodjenja kao I raznih sranja u okruzenju murije. Bilo je I natezanja oko ulaznica, posto nismo svi imali lovu. Oni su na kraju sve pustili unutra na tribine, brze bolje da ne bi doslo do kakvih problema. Murija nas je dobro pretresla na ulazima. Posto smo usli na stadion odmah je pocelo medjusobno provociranje izmedju nas I Torcide, kako na samom stadionu, tako I sa ovima koji su obilazili oko stadiona. Murija na tribine pusti I nekog njihovog, da nam valja pljeskavice. Uneo Cova puno pljeskavica, I nabio neverovatnu cenu (nenormalnu). Neko ko je imao puno love je I kupio, ali nas par se u medjuvremenu dogovorismo, da mu sve to prevrnemo I pokupimo pljeskavice. A tako ti to I bi. Posto je Cova prolazio I pored nas da nam nudi pljeskavice, mi mu sve ono prevrnusmo I razgrabismo onu gomilu pljeskavica po tribini. Poceli smo brzo da ih jedemo I naravno sve ih I pojedosmo. Murija je posle toga malo hapsila, pa smo se skrivali po guzvi, pa ko se izvukao, izvukao se. Ko je pao, pao je ali naj glavnije je bilo to, da smo se neocekivano dobro najeli. Stadion se polako punio, jer se priblizavao pocetak utakmice. Na stadionu se skupi 40.000 ljudi dok si udario dlanom o dlan. I nasa tribina se super dobro pounila pored nas I sa navijacima iz Knina, Benkovca itd, itd... Bilo nas je stvarno puno, tako da smo super navijali I parirali Torcidi. Oni su bili strasno napaljeni, jer je ceo dan I na splitskim radio-talevizijskim stanicama podgrejavana atmosvera obavestenjima kako smo demolirali pola Splita pre podne I u toku dana itd, itd... Zapalili smo I jednu kolicinu baklji sto smo uspeli da prenesemo, tako da je slika bila jos bolja uz onu svu brojnost koju smo posedovali, negde 1.500 do 2.000. Torcida je takodje napravila veliku bakljadu, a koliko su baklji imali svojim navijacima na Severu su ih dobacivali iz nekih velikih kutija. I oni I mi smo super navijali tokom citave utakmice. Imali smo I stalne carke sa ovim njihovim navijacima sa Zapada, jer smo bili blizu njih. Provocirali smo ih I gadjali sitnim predmetima, dok su I oni pokusavali da uzvrate. Penili su , jer smo im celo vreme jebali sve po spisku. Inace Zvezda je po tradiciji izgubila od Hajduka rezultatom 2-1. Zvezda je povela, Hajduk izjednacio I na kraju u zadnjim minutama meca golom Boksica dali taj pobedonosno pogodak. Bili smo razocarani porazom Zvezde, dok su ovi Torcide I ostali navijaci Hajduka bili odusevljeni pobedom, tako da se stadion tresao od povika beli, beli I veceras je nase vece... Stadion se ispraznio, dok se Torcida skupila u zelji za obracunom, za sta smo I mi bili radi, ali murija je sve okolo rasterivala, I posle nekog vremena su nas prebacivli gomilom marica u predgradje Splita, I potrpala u voz za Beograd. Brzo su to I efikasno odradili, tako da su nas bez problema I nekih incidenata kasirali za Beograd, tako da su napokon mogli da odahnu. Inace u Splitu su se iznenadili koliko nas je doslo iz Beograda, I koliko nas je bilo na stadionu. Stigli smo u Beograd ujutu bez problema uz naravno usputne provokacije, carke, kradje itd, itd... Utuceni zbog poraza, ali srecni zbog naseg orgijanja po ulicama Splita, razisli smo se uz pokupovanu dnevnu stampu, sa obliznjih kioska, zeleznicke I autobuske stanice. Eto Braco Delije to bi mu bio taj Split 1989 godine...

Ево и скенираног новинског материјала што је Ћира рекао да се окачи на сајт:

www.delije-caffe.co.yu/novine/cira/sutjeska.jpg

Ћиро напиши нешто о дуелу Кохорта - Делије у Осијеку, као и зашто се Робијаши хвале да свако ко им дође у Зеницу добије добре батине. Увек су се хвалили како смо тамо лоше пролазили.

NOVI SAD: April 1988
Vojvodina-C.Zvezda 0-1
Strelac: Radovanovic 90-seti minut.
Gledalaca: 25.000

Na ovom mecu u Novom Sadu, Zvezda je vodila mozda I odlucujucu bitku za titulu. Na ovaj mec u Novom Sadu iz Beograda nas je doslo strasno puno. Odmah po dolasku u Novi Sad rastrkali smo se svi po gradu na klopu, pice I ostalo zezanje. U jednom od kafica su se pobili izmedju sebe "Red Devilsi", tako da su sve unaokolo isprevrtali I izlupali... Na ulazima na stadion bio je malo stroziji pretres, a izmedju ostalog, uzimali su svakome salove, zastave I ostale transparente inostranih klubova. Na samom stadionu, bilo nas je sacuvaj Boze, tako da je Zvezda imala podrsku kao da igra u Beogradu, sto naravno I nije neko iznenadjenje kada nas klub igra u Novom Sadu. Na onoj suprotnoj tribini je bilo nesto malo navijaca Partizana koji su jeli malo govna (beznacajno) itd, itd... Prvo poluvreme je zavrseno 0-0 tako da je neizvesnost rasla. Od samog ulaska na tribine bilo je velikog sibanja sa murijom, a jos zesce je bilo pocetkom drugog poluvremena kada smo zapalili veliki broj baklji I dimnih kutija. Utakmica je u tim momentima bila prekinuta, tako da je stigla jos veca gomila murijasa koji su uleteli na nasu tribinu pri cemu je izbio veliki obracun. Oni su na nas udarili svom snagom, a isto smo I mi ucinili prema njima, tako da je na tribini bio opsti haos. Inace na severnoj tribini stadiona u Novom Sadu su u to vreme bili I drveni podmetaci preko betona onako neucvrsceni, na koje se moglo sesti, a sto smo mi sve izlomili, I iskoristili u tom velikom okrsaju sa murijom. Oni su imali pendreke, a mi jos duze mocice od tih podmetaca za sedenje. Tih podmetaca nije bilo mnogo, ali ono sto je bilo , lepo smo iskoristili. Tuca je bila bas krvava, jer je bilo I sa nase I sa njihove strane krvavih I izlupanih. Masa je bas bila pobesnela zbog niza njihovog bezpotrebnog I preterano agresivnog nastupa prema nama, sto ispred stadiona, sto na samim tribinama. Murijasi koji su uleteli u tu pobesnelu masu nisu se ni malo dobro proveli, jer je bilo zestokih udaraca od kojih su poneki padali po tribini. Posle nekog vremena se smiri situacija, naravno uz veliku napetost I hapsenja, tako da je mec nastavljen. Utakmica se polako blizila kraju, a I dalje je bilo 0-0. murija je jos dva, tri puta intervenisala, dok smo mi uz nevidjeni huk bodrili nasu C.zvezdu. Priblizio se kraj meca I vec je bio 90-seti minut, tako da je dosta navijaca izaslo sa stadiona, a ono, ostadose samo naj verniji I ono Zvezda postize pogodak. Radovanovic je dao gol za veliko slavlje I dva boda prednosti na tabeli u borbi za titulu. Posto je sudija odsvirao kraj meca, podelili smo radost sa igracima Zvezde. Posto smo izasli van stadiona, formirali smo nepreglednu kolonu I uz pesmu smo krenuli ka stajgi, a u istom raspolozenju I ka Beogradu.

PS- Brate Kizo potrudicu se da odkucam i postavim gostovanje u Zenici, kao i ono makljanje u Osijeku, sa isto tako zanimljivim slikama iz novina. U vezi ove price u Novom Sadu, istog momenta, saljem ti par zanimljivih slika iz jednog ilustrovanog lista, da bi ih postavio ovde pored ove price.

17.5.1987 godine, Stadion "Bilino Polje' u Zenici.
CELIK – C.ZVEZDA 1-2, sa pocetkom od 18,30 sati.
Gledalaca: 25.000
Strelci: 0-1 Bora Cvetkovic 41-vi minut, 1-1 Files 47-mi, 1-2 Musemic 83-ci.


Na ovaj mec u Zenici, krenuli smo rano ujutru sa zeleznicke stanice, tako da smo u Zenicu stigli jedno 3-ri sata pre pocetka meca. Nas je bilo 40-desetak, dok je prva grupa nasih, otisla jos nocas. Odmah po stizanju u Zenicu, krenuli smo ka stadionu uz nekoliko obostranih provokacija sa lokalnim stanovnistvom. Ubrzo stizemo na stadion, gde se pozdravismo sa ostalima, koji su u Zenicu stigli u ranim jutarnjim satima iz Beograda. Tu ispred stadiona Celika, pokupili smo lokalnim prodavcima skoro sva obelezja Celika (salove, kape, zastave...) I u tom stampedu smo ih cepali I skrivali. Murija je brzo reagovala, tako da je pola nasih pohapseno, a pola je pobeglo. Pohapseni su odvedeni u SUP Zenica, gde su im napisane prijave. Poceli smo polako da uazimo I na stadion, jer se priblizavao I pocetak meca. Inace navijaca Zvezde je bilo dosta iz Sarajeva, Zenice, Doboja itd, itd... Ovaj mec je bio u zategnutoj atmosveri celo vreme, jer su navijaci iz Zenice-Robijasi, najavljivali mesecima osvetu, posto su na predhodnom mecu u Beogradu bili prebijeni od strane nasih "RED DEVIL'S"-a, pri cemu su im uzeti I transparenti. Posto smo skoro svi usli na sektor "Sever", navijaci Celika su se pojavili u prolazu ka njihovoj tribini-Istok, sa skandiranjem: HOCEMO OSVETU, HOCEMO OSVETU... Mec je poceo, a atmosvera na stadionu je bila sjajna. I mi I navijaci Celika, pruzali smo izvanrednu podrsku svojim ekipama. C.Zvezda je redjala sansu za sansom I na kraju je I povela u 41-vom minutu, golom Bore Cvetovica. Gol Cvetkovica je bio fantastican, jer je lopta uletela u same raslje. Kakav smo samo talas posle gola napravili, a koskanja sa navijacima Celika okolo nas, se jos zesce rasplamsalo. U nadoknadi prvog poluvremena Celik je izjednacio, golom Filesa, tako da je na stadionu Celika nastala prava erupcija odusevljenja. Ceo stadion je s'kandirao CELIK, CELIK... Sa ovim rezultatom je I zavrseno prvo poluvreme ove utakmice. Nasoj Zvezdi je bio potreban svaki bod u trci za Kup Uefa. Postojala je velika mogucnost, da se C.Zvezda po prvi put ne plasira u neki od Evro Kupova. Pocelo je I drugo poluvreme, ali ovoga puta, sa velikom ofanzivom Celika I odbranom C.Zvezde. Zvezda je iz kontri pravila dosta dobrih sansi, a lopta nece u mrezu, pa nece. Velibor Vasovic je malo hteo da stisa atmosveru I velike napade Celika, sa laganom izmenom Mitra Mrkele. Mrkela je bas polako izlazio sa terena, sto je iritiralo vatrenu Zenicku publiku, koja ga je gadjala svim I svacim. Kada je bio blizu klupe, Mrkelu je pogodio jedan od predmeta, tako da je Vasovic burno protestovao kod delegata I sudije. Vasovic je u svemu tome I uspeo, jer je stisao napade Celika, tako da je ubrzo sevnula I Zvezdina vise nego odlicna kontra za 2-1. Piksi nabacuje Musemicu loptu koja je malo odskocila od zemlje, a ovaj je zavali pod same raslje za 2-1 I urnebes u nasem kopu. Bio je to 83-ci minut utakmice. Odmah po postizanju tog gola, nekih 4-5 minuta posle, jedan navijac Celika je neprimetno dosao sa istoka I usao na nas sektor. Usao je normalno na kapiju od naseg sektora, jer je bio sam kraj meca, tako da su sve kapije na stadionu bile otvorene. Prisao je dole gde su bile okacene Zvezdine zastave I pripalio Zvezdinu zastavu "ZENICANI". Odmah posto smo to primetili, svi smo skocili, ne bi li ga uhvatili I ugasili zastavu. Murija ti u tom trenu, zestoko udari po nama, kao I mi po njima, s'tim sto je bilo I velikog koskanja I sa navijacima Celika koji su bili okolo nas. Ugasismo nekako zastavu, a I tenzija na tribini se malo stisala, jer je mec zavrsen pobedom Zvezde. Igraci su otpozdravili nas sektor. Zvezda je uzela kapitalne bodove pred odlucujuci mec u Zagrebu sa Dinamom. Stadion se brzo praznio, dok je murija na tribinama nas dvadesetak legitimisala, zbog napada na njih na tribinama, pred kraj meca. Svi navijaci Zvezde su vec uveliko otisli sa stadiona, a nas je murija tek onda pustila. Tu ispred (stadiona I hotela) culi smo da su se navijaci Celika, raspodelili po gradu u grupe, ne bi li nas iznenadili I napali. Posto smo se o svemu dogovorili, polako smo krenuli ka stajgi, naravno bez ikakvog obezbedjenja. Bilo nas je oko 25-t, jer nas je njih nekoliko sacekalo ispred stadiona, dok nas murija nije pustila. Odmah smo se tu poceli naoruzavati, sa svim I svacim I uz veliki oprez, krenusmo smelo napred. Prolazili smo ulicom pored lokalne recice I nedugo zatim, naletosmo na jednu njihovu grupicu, koja je trazila nas. Ne cekajuci ni casa zaleteli smo se na njih. Poceli su da beze po ulazima od neke-ih zgrada, jer smo ih u tom naletu zestoko zasuli sa flasama I kamenicama. Dvojica nisu bila toliko brza, pa smo ih sustigli I malo pomazili, sa nogama I stanglama. Nikakva murija I slicno ni blizu. Ubrzanim hodom, onako sa onim stanglama hitamo ka stajgi, gde prolazimo pored nekih kafica, odakle nas ljudi gledaju sa cudjenjem. Ubrzo stizemo na stajgu gde su vec bili neki nasi, ali smo iz grada ocekivali jos nasih. Posedali smo tu na stajgi I prepricavali o vec odigranom na stadionu, kao I na samim ulicama Zenice. Jedna solidna grupa Robijasa se odjedanput pojavi na stajgi. Jedan od njih rece: ovo su sigurno Beogradjani. Odmah smo svi skocili I pojurili smo ih. Svi su poceli da beze, ali su naleteli na muriju koja je tu odmah u blizini bila skrivena I koja je neke od njih I uhapsila, jer su bili naoruzani sa raznim predmetima. Opet smo tu posedali, a uskoro je I voz trebalo da stigne. Samo sto smo seli ugledasmo tri nasa, koji su pridrzavali jos jednoga, koji nije mogao sam da hoda. Pitali smo ih sta je bilo? Rekli su nam da su ih u gradu napali navijaci Celika I da su njega bas zestoko pogodili sa onom kamenom kockom. Oni su se sa navijacima Celika kojih je bilo dosta vise, pesnicili I sutirali, sve dok se oni nisu razbezali, jer se pojavila u tim momentima I murija(plaseci se da ne budu pohapseni). Kritikovali smo ih sto nas nisu sacekali ispred stadiona, da zajedno podjemo na stajgu, jer bi sigurno bezbednije do nje stigli. Kako su mogli da prodju, dobro su prosli, jer ih je bilo samo cetvorica. Odmah zatim stize voz I pravac Beograd.

Stadion"Mladost" Vinkovci 15.4.1987 godine.

NK DINAMO – FK CRVENA ZVEZDA 0-0 pred 12.000 gledalaca
Prvenstvena fudbalska utakmica sa pocetkom 16.30 sati

Dan pre ovog meca na stadionu smo imali sastanak, sa samo jednom temom. Kako pomoci C.Zvezdi, da se dokopa Kupa Uefa. Dogovorili smo se da glavnica krene sutra u 12 sati sa stajge za Vinkovce. Ja sam tog dana krenuo rano izjutra za Beograd, tako da sam na stajgi vec bio oko 9 sati. Na stajgi nas se brzo sakupilo dvadesetak, jer nam je bila namera da idemo kao predhodnica. Malo smo tu na stajgi kvasili grlo u restoranu uz pricu, dogovor I zezanje. Posle nekog vremena se ukrcavamo u voz za Sarajevo koji je posao na vreme I to u 10.15 sati. Ovaj mec je igran u vanrednom kolu, tako da je bila sreda I lepo vreme. Na drugoj strani nasoj C.Zvezdi bas nije islo, jer je gubila kljucne utakmice godine. Prvo od Partizana u prvom delu sezone sa 2-0 na JNA, pa onda je bas nesrecno ispala iz polu finala kupa od Hajduka na penale u revans mecu u Beogradu. I ono naj vaznije, ispala je u cetvrt finalu kupa Sampiona od Real Madrida.  Inace u prvenstvu je bilo takvo stanje, da je Zvezda dosta zaostajala na tabeli da bi mogla da se nadje medju prvih 5 koji ce u Evro kupove ici. Sanse Zvezde su bile vise nego male, jedino smo mi naj verniji verovali u tako nesto. U nedelju odmah posle ovog meca je trebalo da se igra I derbi mec na Marakani C.Zvezda-Partizan. Bilo kako bilo mi ti u Vinkovce stigosmo tacno po redu voznje. Na stajgi I okolo nje je bio prisutan odredjen broj lokalnih navijaca Dinama, Hajduka, Dinama iz Zagreba I nekoliko Osijecana. Bilo nas je znaci u toj grupi oko dvadesetak I izasli smo polako van kruga zeleznicke stanice uz muriju koja nam se prikacila sa patrolnim kolima. Praceni smo I od lokalnih navijaca koje sam naveo. Mi smo I pored toga gledali kako ce mo murije da se otkacimo, ne bi li se sa Vinkovcanima obracunali I pored toga sto ih je bilo dosta vise. Da bi izbegli tu muriju, mi ubrzanim hodom udjemo u nekoliko sporednih ulicica tako da smo im zametnuli trag. Bili smo u samom jezgru Vinkovaca tako da smo svakog momenta ocekivali njihov napad jer su nas celo vreme pratili. Mi smo za to bili vise nego spremni jer smo se brzo naoruzali raznim predmetima koje smo nasli u tim ulicicama. Stangle, flaze ispred prodavnica itd, itd (dogovor je bio da ni jedan od nas ne sme da ustukne, pa sta god da bude)... U jednoj od tih  sporednih ulica oni izadjose ispred nas, a bilo ih je barem duplo vise od nas, sto ce reci 40-setak. Oni su isto tako bili poprilicno dobro naoruzani, ali su bili vise nego iznenadjeni kada smo mi krenuli juris na njih. Pocela je njihova velika bezanija pri cemu je nekoliko njihovih lepo I dobilo. Dosta njih je bas pobeglo glavom bez obzira, a oni koji su pobegli na pristojnu udaljenost, pretili su nam gestikulacijama. Pri tome su nam obecavali da ce mo biti svi pobijeni, jer ce njih na stadionu biti preko 10.000. U celoj prici nije im ni padalo na pamet da se ponovo organizuju I krenu na nas, sto nas je po malo iznenadilo, jer ni murije nije bilo u opste, ni pre ni posle tog okrsaja. Nekako smo se tu orjentisali I krenuli smo ka stadionu. Prelazimo mostic preko lokalne recice I ubrzo smo I na stadion stigli. Odmah smo otisli do blagajni gde smo kupili karte koje su za ondasnje prilike kostale 30 hiljada. Na samom stadionu ni okolo njega nije bilo u opste murije. Pre nego sto smo se tu na travi ispred stadiona izvalili I pijuckali neku brlju sto smo je iz Beograda poneli, mi smo se jos malo naoruzali u iscekivanju ponovnog napada Vinkovcana (bili smo na oprezu celo vreme pogotovu sto smo dugo pre meca vec bili sami ispred stadiona). Vreme je polako prolazilo uz picu I zezanju, tako da je pocela I lokalna publika vec uveliko da pristize na stadion. Mi smo iscekivali dolazak ove nase glavnice koja bi trebalo da stigne oko 15 sati. Posle nekog vremena ti se iz obliznjeg parka koji vodi ka stadionu, zaori pesma. Svi smo poustajali da vidimo ko to ide sa pesmom prema nama. Bili su to ovi nasi koji su stigli oko 15 sati I bilo ih je oko 100. Malo smo se tu ispozdravljali I popili po koju uz osvrt na nasa jutrosnja desavanja na ulicama Vinkovaca. Svi ti onda odlaze I kupuju karte, tako da smo nedugo zatim I usli na stadion posto su kapije stadiona vec bile poodavno otvorene. Usli smo svi na donju tribinu istoka koja je spojena sa severom. Odmah smo se premestili na severnu tribinu tako da su celo vreme do pocetka meca I njegovim toom bile razne provokacije na sve strane. Bilo je poprilicno natezanja I sa krvolocnom Vinkovackom murijom na samim tribinama. Sama utakmica je bila totalno nezanimljiva (I ovi Vinkovcani su usli I napravili svoj kop). Petnestak minuta pre kraja meca, dogovorili smo se da krenemo na stajgu posto smo imali taj polazak nesto malo ranije. Izasli smo napolje a odmah za nama I Vinkovcani. Odmah tu ispred smo nakupili stangle, neke cigle I ostalo ubedjivacko orudje. Pevali smo ulicom Srpske pesme kao I one nase navijacke, sto ce reci borbene. Milicija je bila ispred I iza nas, a Vinkovcani su se rastrkali posto nisu bili smeli da nas napadnu (ipak su oni specijalisti samo za gadjanje vozova). Prosli smo kroz park, presli mostic I usli u grad. Pevali smo zestoko tako da smo pri tome mahali u vis sa onim stanglama. Narod je izlazio na prozore. Neko je cutao, neko ponesto gestikulirao, a neko bi nesto probao ili bacio ka nama. Stizemo na stajgu, ali nas zandari sve zakljucavaju u cekaonicu I nisu hteli da nas puste napolje. Rekli su nam da nas nece pustiti na taj voz posto nemamo pare za karte. Posle su kao rekli, ajde moze samo ko ima lovu I onda ti na kraju pustise sve. Odmah zatim saznajemo da je mec zavrsen sa rezultatom 0-0. Voz se polako pokrenuo, a mi uz nevidjeni huk ispaljujemo citav arsenal svega I svacega na stajgu, tako da je dosta kojecega I popucalo. Stizemo u Beograd gde murija privede skoro sve (u stanicu), jer su ovi iz Vinkovaca javili da smo tamo na stajgi dosta toga ostetili. Ja sam im inace sa jos par momaka utekao u guzvi Zeleznicke stanice. Eto Braco to bi mu bili ti Vinkovci...

Zrenjanin 30.8.1992 godine Proleter-C.Zvezda 1-3 pred 5.000 gledalaca.Delija u kopu jedno 250.

Strelci: 1-0 Simov iz jedanaesterca, 1-1 Maslovar 65 minut, 1-2 Petkovic 67 minut, 1-3 Ilija Ivic 71 minut iz jedanaesterca.

U Zrenjaninu je kao sto I sami znate uvek poprilicno mirno,ali ovaj put se desilo nesto poprilicno zanimljivo I ludo.Utakmica je pocela,a nas nekoliko malo zakasnilo iz grada.Prilaze nam ove mladje Delije I kazu da su Indians (Proleterovi navijaci) sa istoka do nase tribine uzeli Zvezdinu zastavu meni se cini Zabalj.Oni su upravo poceli da skandiraju "ovo je vase".Zastava je bila mala kockasta. Ilke I ja kazemo da nema nikakvih problema I da idemo po zastavu tamo na njihovu tribinu. Tako smo I uradili. Nas tridesetak (onih odabranih) je krenulo.
...JOS JEDNA ZAJEDNICKA AKCIJA.....he,he :D ...nas trans ZABALJ... i krenulo nas 15ak ne vise siguran sam ........ostali su stigli na tekmu tek u drugom poluvremenu...pozdrav..
986-2006
20.год СЕВЕРА део

U celoj ovoj prici, oko ovih prica je bitno da je to sve tako i bilo. Nema lazi, izmisljanja, uvelicavanja, tako da mladji narastaji mogu biti sigurni da je to tako i bilo. U ostalom sve je potkrepljeno sa raznim video i audio zapisima, novinskim izvestajima, izvestajima SUPA kao i neposrednim ucesnicima. Pozdrav za Nisliju!!!

Pitanje za brata Ćiru:
Da li si dolazio sa Delijama na gostovanje u Prištinu 80-tih.?

Veliki pozdrav za Brata Pjera. U Pristini nisam bio ni jedanputa, mada sam sa ortakom krenuo na mec u Pristini u sezoni 1987/88, ali nam je put bio vrlo kratak jer smo bili bez kinte. Da sada ne pisem o tome jer u opste nije bitno. Inace bio je I mec u Pristini u sezoni 1986/87 dok je Pristina u sezoni 1988/89 igrala drugoligaske meceve, jer je ispala iz prve lige. Sto se te Pristine tice ne bi bilo zgorega da ti nesto Brate napises, ako si bio, ili vec neko ko je bio.

PS- Ako  ispod nika Pjer stoji nas legendarni Brat-Pjer neka mi se javi na PP, da bi mu poslao jednu sliku iz Zagreba. Slika je sa onog prekida u Maksimiru, gde je uslikan na tribini od strane jednog mog ortaka koji je nosio aparat.