Na ovom topiku neka idu veteranske price, sa Evropskih gostovanja...

Revans mec prvog kolo KUPA UEFA TRAKIJA ( Bulgaria ) – C.ZVEZDA 2-2 pred 40.000 gledalaca u Plovdivu... Kraj septembra-pocetak oktobra 1987 godine...

U prvom mecu u Beogradu nasa C.Zvezda je pred 35.000 gledalaca pobedila Trakiju sa 3-0 slomivsi ih u zadnjih pola sata utakmice. Navijali smo odlicno to drugo poluvreme,tako da su zuto-crni iz Plovdiva podlegli pritisku I primili su ta tri komada na golu ispod severne tribine, za poprilicno miran revans!!! Odmah po odigravanju tog meca otisao sam u Putnik I uplatio aranzman za Plovdiv. Zajedno samnom su uplatili jedan momak iz Beograda, kao I prijatelj iz Jagodine. Zvezda je nesto htela da organizuje, pa onda ne, pa smo otisli I uplatili u Putnik. U medjuvremenu su se ovi ostali organizovali I uplatili su aranzman za Plovdiv preko BAS Turista ( sediste im je bilo na stajgi –autobuskoj ). Iz Beograda put Plovdiva smo krenuli u utorak u popodnevnim casovima. Sev nas trojice mladjih u autobusu, ostali deo su bili stariji Zvezdasi koji su nam pricali price sa njihovih Evropskih gostovanja – Hajberi-Arsenal, Birmingham ( protiv West Bromvica ) itd, itd... U Plovdiv smo stigli nekoliko sati pre pocetka utakmice pa smo odmah otisli na rucak u Hotel "LENJINGRAD" u centru Plovdiva. Bugari su bili pod diktaturom Todora Zivkova I velikim uticajem Rusa ( imali su I policijski cas ). U samom hotelu dok smo klopali one njihove velike cevape I ostalo, bacis kelneru koju metalku-pare a on ti sa cetkicom brise ramena, I trci kao lud oko tebe. U samom gradu se na svakom koraku dalo videti da su pod teskom diktaturom-komunizmom gde je narod nastrasen, siromasan, polu prazne prehrambene radnje... Posto se priblizavao pocetak utakmice pozurili smo ka stadionu. Stigli smo na stadion i bacili smo se svi u potragu nekog ulaza "C". Okolo samog stadiona je bila velika guzva tako da smo se jedva probijali u nastojanju da nadjemo taj ulaz"C". Nasli smo taj ulaz I usli smo. Bilo je  to na suprotnoj strani od nase ostale Brace koji su bili na spratu juzne tribine( u njenom samom cosku ). Sa nase pozicije odmah krecemo ka nasoj ostaloj Braci, I uz malo cimanja sa ludom Bugarskom murijom, stizemo na sprat juzne tribine. Na atletskoj stazi su stajali specijalci sa psima I zamisite, masinkama u rukama. Stadion je bio pun kao oko 40.000 ljudi, a na tom juznom spratu, ali suprotnom cosku su bili navijaci Trakije. Bilo ih je malo sa nekim zuto-crnim krpicama. Tek kada smo usli na stadion uvideli smo da oni non stop skandiraju BOTEV, BOTEV a ne Trakija, jer je to njihov stari naziv kluba-BOTEV. Na stadionu je zabranjeno da stojis I navijas. Kada je neka sansa smes da ustanes I odmah da sednes. Zamisli te kada 40.000 Bugara prilikom sanse ili gola njihovog kluba ustaje uz zaglusujucu dreku. Ja sam nosio aparat za slikanje. Okinuo sam desetak snimaka, a posto su panduri to videli odmah su me priveli, ne bi li mi uzeli aparat, zato sto je zabranjeno slikanje. Pa vi sada vidite u kakvoj su drzavi ziveli. Murijasima sam rekao da nisam znao da se ne sme slikati I da to vise necu ciniti, I oni me posle natezanja pustise I vratise aparat. Zakon im je bio zajeban, a panduri su nosili motke od pendreka koji su visili skoro do zemlje. Zastave koje smo okacili bile su ULTRAS, RED DEVILS, NISLIJE a imali smo I drugih, ali nam murija nije dala da ih stavimo. Za ove sto smo ih postavili bilo je povuci potegni, jer I njih nisu dozvoljavali da okacimo. Utakmica se zavrsila rezultatom 2-2 tako da smo bili presrecni sto nismo izgubili. Posli smo polako ka izlazima, a ja jednom Bugarinu uze kapu Lokomotiva Plovdiv ( I Lokomotiva I Paok su crno-beli ) I kapu Paoka koju je drzao u rukama, I izgubim se u guzvi. Usli smo u autobuse, a kada smo trebali da krenemo iz mase Bugara polete jedan manji kamencic koji je pogodio u staklo, ali nije bilo nista posto su stakla na autobusima bila debela. Autobusi su krenuli, a negde na pola puta Plovdiv-Sofija slusali smo radio prenos utakmice koja je tek pocela Partizan-Fljamurtari. Partizan je vodio sa 2-0 protiv Albanskog predstavnika, ali onda ga KUSTA zabada u sam rogalj za 2-1 I prolaz Fljamurtarija u drugo kolo Kupa Uefa. Kakva je to samo bila bruka Grobara I ljaga koju nikada nece moci oprati (dok je veka I sveta). Neopisivo je bilo koliko sam u tim momentima bio srecan. Eto Braco to bi mu bio taj Plovdiv iz 1987 godine-kraj septembra-pocetak oktobra ...







Navijaci C.Zvezde na tribini stadiona u Plovdivu...


veliki pozdrav bratu Ciri i jedna molba da opise put za Zalgiris ako je bio tamo. Unapred zahvalan

Puno i tebi Brate pozdrava!!! Mec protiv Zalgirisa ti ne mogu opisati iz prve ruke, jer nisam tamo putovao, zbog nekog sudjenja u Palati pravde, sto sam imao. Evo price iz Kelna, koja je odigrana u sledecem kolu KUPA UEFFA.


KOLN – ROTER STERN BELGRAD 3-0 na stadionu "MUNGERSDORF" pred 50.000 gledalaca 6.12.1989 godine...
STRELCI:
1-0   Gec 57-mi minut, 2-0 Gec 81-vi, 3-0 Ordenevic 89-ti...

Posle velike pobede C.Zvezde u prvom mecu na Marakani od 2-0, golovima Dejana Savicevica u 76-tom I 79-tom minutu, I fantasticnom ambijentu pred preko 90.000 gledalaca, nasu C.Zvezdu je ocekivao revans u Kelnu uz vise nego obecavajuci rezultat iz Beograda. Svi smo se nadali da ce mo proci Keln, prezimeti u Evropi I posle duzeg vremena se boriti, cak I za sam trofej Kupa Uefa. Odmah posle ovog meca u Beogradu, poceli smo uzurbano da se organizujemo po pitanju tog gostovanja. Odrzali smo I par sastanaka, gde smo pravili spisak navijaca koji ce putovati u Keln. Na dan polaska iz Beograda, svi smo se skupili ispred stadiona, spremni za daleki put,a bio je to dan pre odigravanja samog meca. Posto smo usli u dva autobusa, I proverili da li svi imamo "SARE", ubacili smo u buseve bubnjeve, zastave I krenuli smo napokon ka Nemackoj. Odmah usput je pocela I trka izmedju autobusa uz obavezno skandiranje "MISKU" prilikom preticanja ovog naseg drugog busa. Uz veliko zezanje u busu, malte ne, nismo ni osetili deo puta, a stigli smo na granicu. Bez problema smo usli u Madjarsku pored standardno narogusenih carinika sa njihove strane. U Madjarskoj prilikom nasih stajanja smo marisali sta god smo stigli. Ulazimo u Austriju, gde smo odmah usli u veliki fri sop I poceli radnju da radimo, a bili smo u kompletu sa oba busa. Unutra smo namarisali strasno puno stvari, a par nasih je otislo otpozadi fri sopa I iz magacina su u autobuse uneli desetine paketa piva I sokova... Uleteli smo u autobuse, krenuvsi odmah, uz izbezumljen pogled vozaca koji nije mogao da veruje sta se desava. Odmah smo poceli da ispijamo limenke, koje smo onako ispijene bacali kroz prozor, kad ti se odjedanput ispred nas pojavi pandursko vozilo, a nedugo zatim, I iza nas. Bili smo prijavljeni, tako da smo velikom brzinom ispijali ono pice, sve dok nas murijasi nisu konacno zaustavili na prvom prosirenju pokraj puta. Murijasi su poceli da pretresaju autobus pri tome su maksimalno kontrolisali vozaca, tapograf itd, itd... Tu gde su nas zaustavili, bili smo na domak nekog gradica. Murijasi su zahtevali da se sve ukradeno vrati, sto je bilo tesko izvodljivo, tako da je nastalo visesatno natezanje. Murija ni pod tackom razno nije htela da nas pusti dalje. Mi smo za to vreme sedeli u autobusima, I ispijali smo ono sto je od pica ostalo. Murija je bila stvarno iznenadjena, I nije znala sta ce sa nama da radi, pogotovo sto je to vec bila noc. Posle odredjenog vremena su izneli zahtev, da se steta mora platiti u vidu kazne od 1.500 maraka. Mi smo se na taj njihov zahtev smejali, sto ce reci, da nismo hteli da platimo toliku kintu. Na kraju posle jedno pet-ipo sati natezanja dovedose jednog ustasu koji im je bio prevodilac, i koji nam je ponovio njihov zahtev, na ne tako tecnom nasem jeziku. Posto smo u razgovoru utvrdili da onaj ustasa sto im prevodi, nema pojma o stanju u nasoj zemlji, kao I o nasim trenutnim novcanicama, predlozismo muriji sledece: Da im damo 50-60 maraka, a sve ostalo u nasim novcanicama sa puno nula, a koje kod nas nisu nista vredele jer je bila poprilicno velika inflacija. Murijasi ti pristadose na to, I mi ti brze nakupismo te bezvredne dinare, I dadosmo im. Bolje receno, u Jugoslaviji je tada bila hiper inflacija, novac je imao strasno puno nula, a nije nista vredeo, sto je njh zbunilo I ubedilo, da prihvate nasu ponudu. A odmah zatim Murijasi nam odobrise polazalk, uz osmehe I namigivanjem jednom prema drugom, jer su bili uvereni da su nas zajebali, uzevsi nam I vise para nego sto je trebalo. Uskocili smo svi u autobuse, rekavsi vozacu da ga nagari sto jace, da bi klisnuli u Nemacku, dok ne primete-saznaju, da su kulturno zajebani. Posle ravno sest sati krecemo uzurbano ka Nemackoj. Vrlo brzo smo stigli na granicu I bez vecih problema smo usli u Nemacku. Putovali smo jedno vreme bez stajanja, dok nismo stali na jednu raskosnu pumpu izmedju Minhena I Nirnberga. Odmah posto smo stali, izadjemo svi napolje pa u punpu. Dok si udario dlanom o dlan, pumpa je bila polu prazna, a niko nista nije platio (pumpa je bila snabdevena, vise nego odlicno, onako poput fri sopa). Vrlo brzo smo iz pumpe izasli I ukrcali smo se u autobuse, nebi li sto pre krenuli I utekli od Murije. Nismo imali srece, jer je na pziv cove iz pumpe, Murija stigla toliko brzo da nismo uspeli ni da krenemo. Prvo su stigla jedna pandurska kola, a nedugo zatim I citava ceta Murijasa sa sve psima (vucijaci), stitovima, kacigama I drugim njihovim zastitnim sredstvima. Kada su oni dosli svi smo bili u autobusima sa velikom kolicinom uradene robe. Tu na pumpi su nas drzali 10-11 sati, a opisacu vam I sta se sve desavalo tu na pumpi za to vreme dok su nas drzali, a inace bili su to prepodnevni sati, dana kada se I odigrava mac u Kelnu (u vecernjim casovima). Murijasi su od samog pocetka trazili da se sva pokradena roba vrati, sto je u nekoliko navrata I cinjeno, u punim satorskim krilima, dok je jedan deo ukradene robe bio izbacivan I kroz prozore. Onda ti murija posle nekoliko sati saopstava da je navodno sve vraceno, osim nekog srebrnog servisa sa nozem, koji su namerno izmislili da bi nas zezali, I zadrzavali sa velikom mogucnoscu da u opste I ne odemo ka Kelnu. Vreme je neumoljivo letelo, tako da je pretila opasnost da stvarno I ne stignemo na mec, jer odatle pa do Kelna je imalo stvarno dosta da se putuje. Onda ti Murija odustala od tog izmisljenog servisa, ali su se onda okomili na vozace, tako da su pregledom tapografa utvrdili, da se u opste nisu odmarali. Rekli su nam da oni po propisu ne mogu dalje da voze, a rezervne vozace nismo imali (posto je samo po jedan vozac bio po autobusu). Poceli smo da gubimo nadu da ce mo u opste I krenuti ka Kelnu, jer je I Murija non stop ponavljala da nas nece pustiti dalje, I da se slobodno mozemo vratiti nazad. Dosta nasih je u tim momentima komentarisalo, da nema sanse da krenemo, I da bi trebalo da se vratimo nazad. Sada je tu zanimljiva situacija sto se Murije tice, jer ne dozvoljavaju vozacima da voze ka Kelnu, a dozvoljavaju im da voze natrag ka granici. Znaci ako je u pitanju zakon I propisi, oni ne bi smeli da voze ni u jednom smeru. Mi smo muriji govorili I da se vozaci toliko dugo odmaraju na toj pumpi 10-11 sati, tako da bi mogli da nastave dalje, ali nije to vredelo nista. Sunjarisali smo se tu unaokolo sa razmisljanjima da pokusamo auto-stopom da stignemo nekao do Kelna. Posto je vec dogorelo do nokata, preuzimamo stvar u svoje ruke. Odlazimo na telefon da kontaktiramo Beograd. Oni nam daju broj od nase agencije-predstavnistva" BAS TURIST" u Minhenu, da bi nam poslali dva odmorna vozaca, ne bi li mogli da nastavimo dalji put. Telefonirali smo I petljali dugo vremena, tako da smo dobili obecanje od ljudi iz agencije da ce hitno poslati dva vozaca. Za to vreme telefoniranja ovi nasu, zamislite palili baklje na benzinskoj pumpi, tako da su ih Murijasi molili ako bi mogli da se slikaju sa njima. Vreme je odmicao a vozaca nema, tako da smo se svi strasno unervozili a mozda smo u tim momentima I poslednju nadu izgubili, da ce mo stici na mec. Na nase veliko odusevljenje dvoja kola sa vozacima stigose kao furija, tako da smo se ekspresno ukrcali u buseve uz veliku buku, pesmu, sa velikim izrazima zadovoljstva. Murijasi su se I sami iznenadili, jer nisu ocekivali da ce mo da dovedemo nove I sveze vozace. Autobusi su napokon krenuli posle skoro 11 sati, tako da smo vozacima rekli da ih nagare do daske. Oni su nas poslusali I cepali su ih nema sta. Dogovorili smo se da usput nigde ne stajemo, a imali smo srece da nas I murija usput nigde ne zaustavi, zbog prebrze voznje. Kada smo stigli vec blizu Kelna saobracaj se zakrcio od kolona autobusa sa nasim navijacima iz raznih delova Evrope, a ono naravno najvise iz same Nemacke. Tu je nastalo ono klasicno otpozdravljanje iz buseva. Mi smo se brzo izvlacili iz te guzve da bi se sto pre obreli do samog stadiona I ulica Kelna. Ubrzo smo usli u sam grad Keln, krenuvsi ka samom stadionu. Prilikom naseg prolaska ulicama Kelna bilo je klasicnog gestikuliranja navijaca Kelna, kao I obicnih gradjana prema nama. Mi smo inace bili puni nekog velikog elana I ludila, srecni sto smo posle silnih usputnih peripetija u opste I stigli u Keln. Ubrzo smo stigli na neki veliki parking gde su non stop dolazili autobusi puni Zvezdinih navijaca, kako iz Jugoslavije, tako I iz Nemacke I drugih Evropskih zemalja. Stadion je bio udaljen odatle nekih 500-sto metara, tako da smo se svi skupili I krenuli ka stadionu u impozantno velikoj koloni. Uz pesmu idemo stazicom kroz okolni zelenis, I izbijamo na veliki travnjak ispred samog stadiona. Kroz onaj svez vazduh se orilo SRBIJA, ZVEZDA I druge pesme I skandiranja, a koliko nas je u koloni bilo, islo se I preko tih travnjaka, jer je citava staza bila zakrcene. Sto ce reci opste ludilo!!! Inace kada smo mi stigli u Keln sve je kuvalo od navijaca Zvezde po okolnim ulicama, a ispostavilo se I na samom stadionu (ispred stadiona). Odmah tu u blizini stadiona I ispred njega, bili su prodavani I Zvezdini transparenti od strane nekih nasih ljudi, koji su to nosili I prodavali iz ruku. Posto smo dosli do ispod samih tribina stadiona u Kelnu bili smo burno otpozdravljeni o velike gomile nasih navijaca ispred stadiona, koji su bili impresionirani nasim dolaskom, I tom velikom kolonom nasih navijaca. Odmah smo se tu rastrkali unaokolo trazeci ove iz uprave, ne bi li nama iz Beograda (ova dva busa) obezbedili ulaznice, sto smo brzo I izdejstvovali-obezbedili, jer su nam ovi iz uprave karte vec spremili. Ubrzo zatim je doslo I do velikog okrsaja sa Nemackom murijom, koja je imala kod sebe I velike pse-vucijake... U toj tuci ispred stadiona, tukli smo Murijase I nogama I rukama, sta nam je pod ruku palo od prirucnih sredstava. Nekoliko Murijasa smo dobro izlupali, tako da su se I na zemlju stropstali, dok je jedan od nasih I njihovog psa davio. Sve je to pocelo tako sto se nismo mogli kaciti sa navijacima Kelna, jer ih nije bilo u blizini (stigli smo nekih sat, sat ipo pre pocetka meca), pa smo nas nekoliko otisli ispred standa sa navijackim rekvizitima, a prodavali su ih Nemci. Sve je bilo fantasticno uradjeno, od zastava pa do salova I drugih rekvizitima Evropskih klubova, Kelna, Zvezde... Salovi sa duplim nalicijem, a na primer FC CHELSEA I drugih klubova su kostali po 50 DM. Posto se nama tu svidjalo more stvari, a nismo nista hteli da platimo, mi smo na dogovor oteli sa standa neke transparente koje smo zameracili, tako da je odmah tu izbila I omanja tuca, gde smo isutirali neoliko Nemaca, onada ti se umesa Murija I pocinje vec opisana tuca sa Murijom. Posto se zavrsila ta tuca sa Murijom, stize im bas veliko pojacanje I pocese da hapse. Dosta nas koji smo ucestvovali u tome smo se malo sklanjali po strani, malo se zamaskirani, sve dok se to malo nije stisalo. Posto su vec uveliko bile otvorene kapije stadiona, Murija nagura nas najokorelije, na jedan ulaz I poce ti detaljno pretresanje, da bi nas pustili na stadion jer se priblizavao I pocetak meca. Pregledase nas dvadesetak u prvoj turi, I pokazase nam da idemo stepenicama gore ka drugom spratu tribine iza gola. Krenemo ti mi polako stepenicama, ulazimo na taj drugi sprat tribine, a ono ti ni manje ni vise odmah tu nekih 50-setak navijaca Kelna, onih malo estremnijih sa tri lepa bubnja, na kojima je bio lepo uradjen I njihov grb sa jarcem. Mi ti odmah krecemo na njih, jureci ih preko onih stolica, malo udesno ka zapadnoj tribini stadiona u Kelnu. Dok si udario dlanom o dlan, mi ti ih dosta isutirasmo I uzesmo im dva od tri bubnja. Oni ostali su bezali glavom bez obzira, preskakajuci sa te Severne strane preko ograde, na zapadnu tribinu. Samo sto se to malo rascisti uletese Murijasi-specijalci u velikom broju I uzese nam ona dva bubnja, u koje smo poceli odmah da lupamo uz zvezdine poklike, tako da su ih vratili navijacima Kelna, od kojih smo ih I uzeli, u pomenutom napadu. Murijasi su odmah stvorili I dupli kordon da ne bi doslo ponovo do nekih incidenata. Utakmica, samo sto nije pocela, a mi smo tu po sredini drugog sprata na severnoj tribini napravili I solidam KOP. Napravili smo odlicnu atmosveru, a poneke pesme I skandiranja su bile podrzavane I od ostalih navijaca Zvezde, kojih je bilo na svim delovima stadiona, sto ce reci od 50.000 prisutnih na stadionu, barem 10.000 nasih navijaca. Priliom sandiranja ZVEZDA, ZVEZDA sticao se utisak kao da se igra u Beogradu, a ne u Kelnu, pogotovu I sto je na jugu bila sacica, onih najvernijih navijaca Kelna(onih sto su bas navijali). Utakmica je konacno pocela uz nasu prednost iz Beograda od 2-0. C.Zvezda je na ovom mecu imala vise nego veliki problem, jer prvi golman Stevan Stojanovic Dika, nije na tom mecu mogao da brani, pa ga je zamenio ni manje ni vise nego tadasnji omladinac (klinac) Milojevic. Sa nama u kopu je bio I jedan Zabar, navijac Napolija. Napoli je igrao svoj revans mec Kupa Uefa u Hamburgu, ali posto nije uspeo da stigne do Hamburga, Zabar je navijao iz naseg Kopa za STELLA ROSSU, tako da I ona Italijanska zastava (mala) prebacena preko jednog naseg transparenta gore u kopu, odatle potice, a vidi se na slici iz Kelna koja se nalazi u nasoj gleriji. Zabar je na kraju bio razocaran, jer je Napoli izgubio u Hamburgu sa 5-1 I ispao iz daljeg takmicenja. Na nasem mecu u Kelnu odlicno nase navijanje (I stalne carke sa navijacima Kelna), uz ogromnu podrsku tada mladjanom Milojevicu, tako da se prvo poluvreme zavrsilo sa 0-0. Ispratili smo igrace u svlacionicu poklicima podrse, koji su prolazili kroz tunel ispod nase tribine. Sa nama na tribini je bio I Kristijan Golubovic, koji je u Nemacku pobegao zbog pucnjave u Mazestiku. U velikoj nadi da ce mo proci dalje, cekali smo pocetak drugog poluvremena, koje je ubrzo I pocelo. Navijali smo jos zesce, a oglasavanje svih Zvezdasa na stadionu, u pojedinim trenutcima, je bilo da se najezis. Odmace ti malo drugo poluvreme, tam te vam te, I 2-0 za Keln, uz vise nego veliku pomoc sudije iz Ceske, koji je vise nego providno namicao Kelnu faulove, aute, slobodne udarce blizu naseg gola, dok za Zvezdu nije svirao klasican penal, a Kelnu je pri tome, priznao gol iz ofsajda. Atmosvera na stadionu je uzavrela, tako da u jednom trenutku navijaci Kelna pripalise Zvezdinu zastavu "DELIJE SVETA PETKA", koja je bila na drugoj strani kordona gde su bili oni. Murija nije htela da nas pusti da je ugasimo, tako da smo se ustalasali, dosli do zastave I ugasili je. Nemci su se malo povuli prilikom toga. Odmah zatim u 88-smom minutu Keln postize gol za 3-0, za nas kraj u Evropi I nadanjima da ce mo se plasirati u finale Kupa Uefa. Onda na tribini u nasem kopu nastaje haos. Palimo baklje I bacamo ih dole na atletsku stazu, levo I desno po Nemcima, a na ove na drugoj polovini Severa krecemo svom silom, preko razbijenih kordona Murije. Od velikog dima koji smo napravili, bila je mala vidljivost. Navijaci Kelna su prilikom naseg napada u beznadju bili potisnuti ka samom Zapadu, gde su preko ograde I preskakali na njega, a oni sto su bili malo odvazniji, dobili su I po nosu. Sudija je na terenu oznacio kraj meca, tako da je nasa Zvezda ispala iz daljeg takmicenja. Zvanicni spiker na stadionu je sve to zacinio svojim specificnim oglasavanjem. Onako nervozni se stiskamo na izlazima, ne bi li sto pre izasli napolje, I iskalili bes nad navijacima Kelna. Izadjosmo napolje, a ono cudo nevidjeno. Sa jedne strane navijaci Kelna, kao I mi sa druge strane se spajamo u onoj gomili, I ulazimo kao u kakav levak. Murija u Kelnu je ocito bila totalno dezorganizovana, jer je to dopustila, a nije je nigde u onoj velikoj masi ni bilo. E onda ti krece nas pravi stampedo na Kelnove navijace. Prvo ti sa njihovih ramena I glava nestaju, kacketi, salovi, zastave I drugi rekviziti pa batina, ili obratno, kroz zakrcenu ulicu ispred stadiona. Tu u ulici smo ih fino mlatili, a onda na velikom travnjaku ispred stadiona. Sibali smo sve redno, tako da su bili bijeni kao konji, uz veliku kolicinu oduzetih salova, kaceta, zastava(onih velikih lepih kupovnih) Kelna... Navijaci Kelna su se branili, ali slaba vajda, jer smo bili prejaki za njih. Masa navijaca Kelna je sakrivala svoje transparente (klupska obelzja) videvsi sta se desava, odlazeci ubrzano sto dalje od stadiona, I mesta gde se to sve desavalo. Kada se skoro sve smirilo Murija se kao po obicaju pojavljuje da sve to sumira, ali smo mi onako besni poceli I sa njima da se sibamo sa zadovoljstvom. Murija nije mogla bas sve da vidi, jer je napolju vec bio mrkli mrak, a pri tome nije bilo bas toliko dobro okolo osvetljeno. Posle tog kacenja sa murijom krecemo ka nasim autobusima, posto se vise nista nije desavalo. Stigosmo na parking gde su se autobusi zagrejavali, I jedan po jedan, su polako odlazili sa velikom tugom. Bilo je scena kada pojedini stariji navijaci Zvezde iz tih autobusa, placu kao mala deca, zbog ovog zvezdinog poraza I propustene sanse da se na prolece dokopamo I velikog finala Kupa Uefa, a oni (stariji navijaci) su ga bas puno iscekivali, bas zbog svojih godina. Malo po malo I odose ti svi autobusi, tako da smo ostali samo mi sa nasa dva. Po okolnim ulicama smo vrzali Nemce (nije bitno da li su navijaci), ne bi li im otimali pare, a tih stvari je bilo u par navrata. Tu u blizini smo sasvim slucajno natrcali I na Albanski kafic, tako da je izbila zestoka tuca. Albanci su iz kafica izvadili I bejzbol palice. Posto smo muriji zadavali velike probleme, oni nas potrpase u autobuse sa naredbom vozacima da odmah krenu, I da se sto pre cistimo iz Kelna. I pored teskog poraza u autobusima je bilo I veselo, jer smo barem prebili navijace Kelna uz veliki broj otetih znamenja njihovog kluba. U povratku za Beograd nije bilo nekih problema posto smo svi kuntali, jer smo bili svi strasno premoreni. To bi mu bio taj KELN...

PS- Pored baklji koje smo palili, bilo je jos upaljeno-aktivirano 10-set raketica I dve dimne kutije tokom meca...

http://www.oaza.co.yu/sport/delije/index.php?page_id=306&lang_id=1&id=134




Evo Braco da vam opisem dogadjaje iz tog Drezdena.Utakmica je igrana na stadionu "Rudolf Harbig".Sudio je Spanski sudija Aladren pred 10.761 gledaocem.Na tribinama stadiona u Drezdenu bilo nas je od 4.000 do 4.500 po zakljuccima svih novinara I TV ekipa.Strelci su bili: 1-0 Gicov 2-gi minut iz penala, 1-1 Savicevic 52-gi 1-2 Pancev 68-mi minut.Utakmica je prekinuta u 79-om minutu posto Prosinecki posle nekoliko minuta nije mogao da izvede korner od raznih predmeta koje su bacali neo-nacisti.A sada idemo na sam pocetak price.Posle velicanstvene pobede C.Zvezde u Beogradu od 3-0 pred sigurno 100.000 Delija, a sto se ove utakmice u Beogradu tice samo jos dve stvari.Kada je utakmica pocela I bila u toku masa Delija se probila na krov izmedju zapada I juga I krenula ka Severu.Stigli su do polovine istoka kada ih je murija potisla I vratila na mesto gde su I usli na krov.Znaci pred sam pocetak utakmice ljudi koji nisu imali karte davali su koliko pozelis da bi dosli do nje,ali na zalost svih nije ih bilo tako da je nekoliko hiljada Delija ostalo van stadiona.Kako je njima bilo to samo oni znaju.Druga stvar je to da su se ovi nasi na jugu celu utakmicu carkali sa neo-nacistima koji su dosli.Bilo ih je malo a dobro cuvani.I pored toga ovi nasi im umalo ne uzese nacisticku zastavu.Idemo dalje.Odmah posle ove utakmice su pocele opsezne pripreme za nas put u Drezden.Neo-nacisti su vec najavili dolazak iz Berlina,Lajpciga,Magdeburga,Rostoka...Pa lepo sam ja u predhodnim tekstovima opisivao koliko smo bili jaki,pa sada vidite koliko je tu neo-nacista bilo udruzeno.Da ne zaboravimo ni domaci Drezden gde je isto tako bilo jako uporiste nacista.Da nismo toliko jaki bili sto bi imali potrebe da se skupljaju neo-nacisti iz cele tada istocne Nemacke.Dan dva pre utakmice iz Srbije krece veliki broj autobusa na daleki put ka Drezdenu.Mi iz prve ekipe smo otisli na dan utakmice avionom.Do Drezdena smo putovali sat I cetrdeset minuta.Kada smo izasli iz aviona murija nas odmah pretresala u aerodromskoj zgradi.Kada smo izasli ispred zgrade dok smo cekali autobuse za nas prevoz pobise se dve iznenadno zaracene strane podeljene po kvartu.Da ih ne imenujem sada ovde posto nisam sto posto siguran o koja se dva kvarta radi,dok je obracun bio banalne prirode.Palo je tu malo I krvi,dok smo ih jedva nekako razvadili.Da ne zaboravim da je sa nama isao I jedan od vodja Grobara Belgija.Ko je I kako njega uvalio na spisak ne ulazim u to,samo znam da je neki iskreni Delija izgubio mesto I mozda ostao u Beogradu.Stigli su neki zuti autobusi(a ono kao narodski receno da su Rumunski) ulazimo u njih I pravac stadion.Dok smo isli ka stadionu odmah smo uvideli koliko je narod siromasan I bedan pod tom diktaturom.Pripremao se teren za ujedinjenje tako da su se Rusi polako povlacili iz istocne Nemacke.Eto na primer pored svake zgrade ili kuce pa bile one I u centru umetrena drva za grejanje ili onako samo prosuta sa kola.Stigli smo na stadion I odmah prve carke.Jedan momak se zaleteo na neka tri Nemca sto su bili tu blizu I koji su nas odmah provocirali.Poceli su da beze a on je vec bio blizu njih.Krenuo sam I ja za njima.Jedan od trojice Nemaca se naglo okrenuo ka njemu posto je vec bio skroz blizu njih I drmnu mu u oci sprej za trenutnu paralizu.Ovaj nas pade kao sveca u trenu.Stigao sam I ja posto sam bio odmah za njim.Potrcao sam malo za njima I u obliznjem parkicu uvalio celu patiku u bistru vodu.Pritrcase I ostali I pocesmo mu vaditi jezik da se ne bi ugusio.Detalja kada se osvestio se ne secam pa necu o tome ni pisati.Nekoliko njih se tu baktalo oko njega dok smo mi odmah krenuli u akciju pod nazivom oko za oko ,zub za zub.Isprasili smo odmah tu neke Nemce ispred stadiona.Bili su krvavi a jedan ili dvojica su ostala da leze na plocniku.U tom ti zazujase sirene I dodje murija.Doslo nas je to gro sa severa avionom meni se cini oko 250-set.Tu ispred stadiona dobijamo informaciju od nekih nasih da su ovi nacisti napali u gradu ove nase sto su dosli autobusima.Ne cekasmo ni casa krenusmo nasoj Braci u pomoc.Evo pisem ovo I kada pomislim na to kada smo krenuli da pomognemo nasoj Braci sav se najezim od glave do pete.Zato I kazem da se ovde na sajtu vise postujete I da nadjete zajednicki jezik komuniciranja bez svadja pljuvanja,psovanja itd...Odmah smo se naoruzali do zuba sa toljagama (velikim I malim) sto su stajale ispred kuca I zgrada.Bilo nas je 250-300,dok smo sa onim toljagama izgledali zastrasujuce.Krenusmo ulicama Drezdena uz pesmu ne dajuci ni pet para na koliko ce mo nacista naici.Mi smo krenuli ka nasoj Braci,ali smo u principu krenuli da trazimo naciste.Stizemo tu do nekog hotela odakle nam masu neki nasi Srbi sa balkona.U istom momentu je zapocela zastrasujuca tuca nas I strasno dobro opremljenih murijasa kojih je bilo dosta I koji su nam tu napravili cekalicu.Padaju im od zastrasujucih udaraca toljagama kacige.stitovi...Krecemo ka jednom prolazu izmedju tog lepog hotela I zidina neke napustene fabrike I rokamo se sa pandurima,ali sta ti bi.Upadosmo u pandursku zasedu.Ispred nas panduri iza nas panduri sa desne strane velika ograda napustene fabrike,a sa leve strane velika reka koja protice kroz Drezden (zaboravio sam joj ime).Sve to u velikom tesnacu .Panduri pocese da nas sabijaju opremljeni naj savremenijom opremom I sa besom u ocima jer su malo pre dobili po tintari.Brzo smo se sabrali I pocela je opet nevidjena makljaza.Sta je samo stitova I kaciga bilo na zemlji.Nekoliko nasih je upalo u reku  kao I koji pandur.Tuca se nije bas brzo zavrsila,trajala je.Murijasi nisu vise mogli da izdrze nas strahovit nalet tako da probijamo tri bliza kordona murije I u trku krecemo u pravcu u kojem smo predhodno I namerili.Trcimo a sva brojna murija trci za nama samo sto nas ne stigne.Malo nas tu Bog pogleda pa natrcasmo na veliku kupu kamenica kao kada ih kamion istovari.Kakvo je zasipanje to bilo mozete I zamisliti,a murija se tada dala u konacno povlacenje(bas su bezali).Pocesmo da trcimo prema velikoj gomili ljudi,a ispostavilo se da su to nasi koji su bili napadnuti.Oni su sve to posmatrali iz daljine ali nisu znali o cemu se radi.Mislili su da se nacisti makljaju a nisu ni sanjali da su to njihova Braca bila. Sta bi sa murijom bilo da su oni znali I kada bi im zakucali iza ledja. Neka I ovako je ispalo fantasticno.Ovim nasima su nacisti izlupali stakla na autobusima dok su im ovi nasi pruzili jak otpor I prosli su sa par sitnih povreda. Onda smo krenuli onako u impozantnom broju svi zajedno ka stadionu.Orgijali smo po gradu,a sada se priseti da sam I neku biciklu (postarsku) uzeo od Nemca malo je vozio I ostavio na tranvajskim sinama.Pesma se ulicama razlegla krv da ti se sledi.Priblizili smo se stadionu.Ocerupali smo neke Nemce,ali je tesko bilo vise sta uraditi jer se priblizavala utakmica pa ih je bilo sacuvaj boze.Stigli smo tacno ispred nase tribine gde je bilo prepuno nasih ljudi iz zemlje I dijaspore.Kao sto smo se sa ovima kod reke izgrlili,izpozdravljali tako smo isto to uradili I sa masom ispred stadiona.Da naglasim samo da je za ovu utakmicu muriji iz Drezdena stigla I pomoc od specijalno obucene murije iz Minhena.Jos jedan zanimljiv detalj da kazem.Posto su Rusi bili u povlacenju iz istocne Nemacke prilikom susretanja sa njihovim kamionima sa vojskom u subarama I kalasnjikovima na nase povike Rusija I Srbija su otpozdravljali sa podignutim rukama,subarama I kalasnjikovima.Ulazimo na stadion gde smo napravili fantastican ambijent uz zvuke trubaca koji su bili prisutni.Na poluvremenu se par puta zalecemo na Svabe onako fore radi da vidimo kako ce da reaguju.To je bilo iza tribine a u krugu stadiona tamo im se prodaje rostilj,sendvici itd...Tu sto smo se zatrcavali na njih, tu je bila velika celicna ograda I dva tri kordona murije ispred ograde koja nas je delila.U daljim desavanjima je utakmica prekinuta,a mi smo slavili do neba nas proboj u polu finale.Posle utakmice ogromno obezbedjenje nije dozvoljavalo ni naj sitniji kontakt medju navijacima tako da smo uz pesmu gradskim autobusima krenuli svako na svoju stranu(mislim sto se nas Delija tice).Eto Braco to mu dodje taj Drezden.

Ево и скенираног новинског материјала што је Ћира рекао да се окачи на сајт:

Дрезден:
www.delije-caffe.co.yu/novine/cira/drezden.jpg

Против пао-а:
www.delije-caffe.co.yu/novine/cira/pao.jpg

ISTAMBUL: "Ali sami yen stadi" 45.000 gledalaca – septembar 1989.
Prva utakmica prvog kola kupa Uefa

GALATASARAY – CRVENA ZVEZDA 1-1


Odmah po dolasku iz Splita 2-1 za Hajduk 1989 godine, poceli su dogovori o putu na utakmicu Kupa Uefa u Istambul. Napravljeni su spiskovi navijaca koji ce sa dva autobusa putovati u Istambul, koje je uprava obezbedila besplatno. To jutro sam sa dva tri ortaka krenuo malo ranije da ne bi zakasnili, a autobusi su trebalo da krenu ujutro u 11 sati sa sljakanih terena Marakane. Na Slaviji smo sreli to jutro I tri navijaca Olimpijakosa koji su u Beograd dosli povodom prvog kola Kupa Uefa FK RAD – OLIMPIJAKOS. U prijatnom I prijateljskom razgovoru sa njima, objasnili smo im da mi sa stadiona ubrzo krecemo u Istambul na mec sa Galatasarajem. Ubrzo smo se rastali od Grka, I uz osmehe I pozdrave nastavili smo svako na svoju stranu. Stigli smo na stadion gde je vec pocelo grupisanje naj vernijih navijaca Zvezde sa Severa. Pristizali su sa raznih strana busevima, tasijem, kolima tako da je gomila bila sve veca. Doslo je vreme da se krene. Usli smo u autobuse da bi proverili da li smo svi sa spiska na broju. Svi sa spiska smo bili na broju, osim jednog naseg Brata, a ime mu je Sima Zulu. Kasnili smo sa polaskom, jer smo cekali Simu, a njega nema pa nema. Neko od nasih je otisao na telefon da ga nazove, ali se niko nije javljao. Probili smo vreme polaska, I morali smo da krenemo. Na Simino mesto je uskocio jedan miran Zvezdas koji je dosao da nas isprati, a poneo je pasos za sobom u slucaju da neko ne dodje. Ime mu je Bane I bio je student istorije, inace moj Lazarevcanin. Sada je profesor I predsednik SPO-a Lazarevac. Imao je srece da neko nije dosao, uskocio je na to mesto I odmah smo krenuli. Dva autobusa su krenula I bilo je opste odusevljenje medju svima nama. Autobusi su bili super dobri. Posedovali su TV, klimu, WC, frizider kao I debela stakla koja su otporna na kamenice...U autobusu je bilo veliko zezanje. Malo, malo pa smo stajali gde god smo hteli, bilo na nekoj ledini, benzinskoj pumpi, motelu ili nekom gradu. U autobusu smo uz put prepricavali ranije dogadjaje I one koji tek treba da dodju. Usput smo I marisali po objektima gde smo stajali, tako da je u busu bilo svega I svacega, a narocito pica. Poslednje vece mesto u koje smo stigli je bio Pirot, gde smo se malo vise zezali. Krenusmo dalje I ubrzo stigosmo u Dimitrovgrad, gde smo se odmorili u nekom Motelu pored puta. Na samoj granici smo pravili puno problemcica, pokusavajuci da maznemo stvari iz fri sopova. Usli smo I u Bugarsku I u njoj se zadrzavajuci gde god smo hteli. Da napomenem da smo se citav put trkali sa suprotnim autobusom, klicajuci vozacu kada bi ga pretekao. Posto se napolju smrklo poceli smo da gledamo video kasete. Gledalo se svasta od kaseta, navijackih, erotskih, filmova a sve to uz kuntanje, pice I klopu. Stigosmo I na Bugarsko – Tursku granicu gde smo pravili probleme sa ovim nasima iz drugog busa. Bugari su spustili rampu I nisu hteli da nas puste. Tu na Bugarskoj strani sve mracno I bez fri sopova, dok na Turskoj strani sve sija I bljesti od fri sopova... Presli smo posle nekog vremena Bugarsku granicu pa smo se onda natezali sa Turcima. Prvo nas pustise, pa nas ponovo zaustavise I tako nas gnjavise koji sat, pa nas ponovo pustise dalje. Ubrzo smo stigli u obliznji grad Jedrene. Do tog grada je Srpska vojska stigla, kada je Turke gonila. Malo smo tu pomarisali po prodavnici I zbrisali dalje prema Istambulu. Dosta ljudi pre ovoga nikada nije bila u Turskoj pa su mislili da su oni propali, ali kada su videli kako su snabdeveni, odusevili su se. Posto sam ranije vec bio nekoliko puta u Istambulu, rekao sam im da ce tek videti sta je guzva posto smo stigli pred Istambul u cik zore I sam spic. Ulazili smo kroz predgradje Istambula mic po mic, dva I nesto sata dok nismo stigli do centra Istambula I to hotela"AMADORA"gde su bili smesteni fudbaleri Zvezde. Ulazili smo na kratko u hotel I bio je stvarno strava. Onda smo se po grupama razisli po Istambulu u soping I zezanje, uz dogovor kada ce mo se ponovo naci tu ispred hotela. Da ne zaboravim da se tu ispred hotela odmah stvorila I velika gomila Turaka, tako da su pocele provokacije sto u vezi utakmice, sto u vezi istorijske mrznje Srba I Turaka. Pokazivali smo da ih jebemo u dupe posto oni to vole itd... Kada smo isli ka Kapali carsiji na ulici se pobise dva Turcina, tako da se u tucu ukljuci skoro 200 Turaka, jer u tim guzvama lopovi prave veliki posao sobzirom da u Istambulu ima svakodnevno neverovatno veliki broj turista. Tu po ulicama su nam navijaci Galatasaraja prognozirali sa koliko ce mo razlike izgubiti, dok su Fenerovi I Besiktasovi voleli da ih pobedimo. Mi smo na to njima pokazivali da ce mo im roknuti od 3 do 5 komada uz veliko odobravanje Fenerovih I Besiktasovih fanova. Posle odredjenog vremena smo poceli da se skupljamo ispred hotela"AMADORA" tako da je vec tu pocela da se usijava atmosvera, jer se oko nas okupilo dosta Turaka gde je bilo dzeparosa I svakakvih drugih klosara... Pocele su I prve carke. Turci su nas posmatrali uz povremeno prepucavanje pesmom I sa nase I sa njihove strane. Uzeli smo karte od ovih iz uprave I ukrcali smo se u autobuse da bi krenuli ka stadionu. Hotel gde su bili nasi fudbaleri je bio pod ogromnim obezbedjenjem, tako da unutra nisu nikoga pustali. Kako smo se priblizavali stadionu sve su vece provokacije bile I sa nase I sa njihove strane. Stigli smo ispred stadiona koji je po informacijama bio pun vec od ranih jutarnjih sati. Iz autobusa smo videli I sami jedan deo tribina koji je bio krcat kao sibica. Okolo stadiona hiljade navijaca Galatasaraja seta po prasinu I trazi karte, kojih vise nije bilo. Kada su nas spazili odmah su se skupili u velikom broju I nesto su spolja gestikulirali, na sta smo im mi svasta pokazivali, a bilo je dosta nasih pijanih I uduvanih. Iznervirani Turci uhvatise oba autobusa I pocese da ih gigaju I odizu od zemlje sa jedne strane, pokusavajuci da ga prevrnu. Mica vozac na nase insistiranje brzo otvori vrata I mi izadjosmo napolje. Pokupili smo zastave I bubnjeve, dok su se Turci malo primirili jer smo se mi grupisali. Bilo nas je oko 120, a ispred stadiona kao I na samom stadionu prava ludnica. Brkati Turci se pocese gomilati sve vise I vise, a utom ti stize I murija. Murija nas spusti dole na neki ulaz koji je izgledao kao neki zatvorski. Sporo se ulazilo jer je bio detaljan pretres, a Turci nas zasipaju sa sviju strana kamenicama dok je vise od pola nasih vec uslo. Pokrivali smo se rukama preko glave, sa salovima, zastavama a nismo mogli odgovoriti jer smo vec ubaceni u neki boks a oko nas nema nista. Napokon udjosmo svi na stadion koji je bio krcat kao sibica, a na pojedinim mestima se I talasalo koliko je bio pun. Stavise nas na drugi sprat zapadne tribine u njeno samo cose, dok su ispod nas bili jos neki nasi Zvezdasi iz Nisa... koji nisu dosli sa nama. Onaj Bane Zvezdas sto je uskocio na mesto Sime Zulua dobio kamen u glavu dok smo ulazili na stadion. Krv mu se slivala cak I do nogavice. Malo se ocistio od krvi, a I rana se ubrzo zgrusala. Da li je jos neko dobio kamen, nisam primetio a I ako je dobio nije bilo nista strasno. Atmosvera na stadionu je bila stvarno fantasticna. Pune tribine sa puno zastava, navijaju im podjednako sve cetiri strane stadiona dok tribina koja jedan period njihovih utakmica najbolje navija dobija prelaznu veliku zastavu, a ona je trenutno bila okacena na krovu istocne strane stadiona. U jednom momentu tu na zapadu gde smo mi bili na sipku se pope Turcin koji ima 50-60 godina, uvijen u Tursku zastavu I Galatin sal. Poklonio se celoj tribini I poce nesto glasno sa puno fanatizma da im mrndza na megafon. Cela zapadana tribina sa odusevljenjem poce da uzvikuje "cim bom bom" na sta poce tribina po tribina da im odgovara na isti nacin. Kada su to zavrsili onda je poceo ceo stadion da se trese ponavljajuci sve to zajedno uz skakanje I veliki urlik. Mi smo navijali koliko smo mogli, a mogli smo solidno jer su malo I cutali posto im rezultat bas I nije isao na ruku. Navijali su Turci I sa obliznjih solitera, iz helikoptera koji je sa Galatinom zastavom obledao oko stadiona, ma prava ludnica. Malo po malo nam je citav stadion uzvikivao vlasi, vlasi... Oni su nam to uzvikivali zato sto smo razlicite vere. Sa nama u nasem kopu je bio I jedan od vodja Fenerbahceovih navijaca, koji nam je pricao da ce nam biti gadno posle utakmice pogotovu sto se utakmica zavrsila rezultatom 1-1. Rekao je da ce I njemu biti gadno jer su ga zapazili ovi Galatini (prepoznali) navijaci, a jos je I navijao za nas. Stadion se posle nekog vremena ispraznio posto je utakmica zavrsena. Izasli smo I mi ispred stadiona gde smo ostali dok se nije sve I razislo kasno u noc. Tu ispred stadiona smo se zezali I slikali za novine itd... Posle par sati vec je bila I ponoc, a mi tu negde udjosmo u autobuse I krenusmo uz dozu opreza I pored toga sto je utakmica odavno zavrsena, a I ponoc je. Podjosmo sa stadiona ulicu za ulicom I nista. Odmakosmo od stadiona poprilicno tako da dodjosmo do nekog ogromnog trga gde je autobus stao na veliku raskrsnicu gde je bilo tek upaljeno crveno svetlo (crveno svetlo je tu bilo izgleda dugo I cesto, I zato su oni naj verovatnije I izabrali to mesto za napad) I bili smo prvi do semafora, a drugi autobus je nesto kasnio za nama. Kako smo stali iz okolnih ulica preko trga istrca ogromna rulja Galatinih navijaca naoruzanih do zuba. Fanaticno I brzo su trcali ka nama I za cas su stigli blizu autobusa. Pocele su velike stene da lete ka nasa dva autobusa. Pucalo je po autobusu, a prozori su varnicili od velikih udaraca (bili su otporni na udarce). Odluke su se donosile u delicu sekunde. Skocili smo na vozaca da nam otvori vrata pa sta nam Bog da, jer ako nas okuju u autobusu onda smo ga tek najebali jer bi ga Turci sigurno zapalili I do korice unistili. Vozacu smo rekli da zgazi na crveno posto nije otvorio vrata, I on je to I ucinio. Imali smo I lude srece da bas u tom nasem momentu prolaska kroz crveno svetlo na velikoj I strasno prometnoj ulici nije bilo blizu vozila tako da smo mogli da se probijemo sa ta dva autobusa preko nje. E sada se postavlja pitanje sta bi bilo da nismo utekli na to crveno svetlo?. Moje licno misljenje je da vrlo lako ni ja sada ovo vama ovde ne bih pisao, jer da smo izasli iz autobusa sikali bi se sa Tircima kojih je bilo bas dosta, pomesali bi se sa njima, a posto nemamo brkove I posto smo skroz drugaciji od njih, mislim da bi previse gadno bilo za nas. Bili su naoruzani do zuba, a dobro je I poznato kako Turci sa nozevima barataju. Oni nisu kao Zabari da te izbodu malo po nogama samo da bi te izboli, nego Turcin bode sa ciljem da te ubije, sto vec imate kao primer sa njihovih derbija I naravno ovo novije, kada su ubili Lidsove navijace u Istambulu (bas Galatini) I odmah posle toga na super kupu su izboli I nekoliko Arsenalovih navijaca od cega je njih par bilo u kriticnom stanju.Posto smo prosli kroz to crveno svetlo I tu veliku ulicu ubrzo zatim smo stali pored nekih otvorenih prodavnica mesovite robe. Olesili smo te prodavnice, a vozac se usro sto smo toliko pokrali svega I svacega, ali je I on na kraju uzeo da njupa I pije... Nakrali smo ogromne kolicine pica, voca, lubenica, cokolada I drugih drangulija u izobilju... Bili smo I srecni jer je Zvezda izborila u onom grotlu 1-1, povoljan rezultat za revans. U autobusu smo kuntali jeli I pili. Turci I Bugari su nas standardno davili na carini, ali smo sve to prolazili uz veliko zezanje. Stizemo u Beograd I kud koji mili moji...

...Dve utakmice tadasnje prve lige sampiona u fudbalu obe u Sofiji glavnom gradu Bugarske I to utakmice po grupama.Prva je C.Zvezda-Panatinaikos koja je odigrana 18.3.1992 godine sa pocetkom 21 sat I 15 minuta na stadionu CSKA.C.Zvezda je pobedila sa 1-0 a strelac je bio Sinisa Mihailovic.Druga utakmica je bila C.Zvezda-Sampdorija 1-3.Utakmica je odigrana na istom stadionu i u isto vreme,a strelac za nas tim je bio opet Sinisa Mihailovic za 1-0, pa onda 1-3 uz ogromnu nanetu stetu od strane sudije nasoj Zvezdi.Da smo tu utakmicu dobili skoro sigurno bi igrali na Vembliju sa Barsom mi a ne Sampdorija.I pored ovog poraza do zadnjih momenata smo bili u igri za ponovno finale.Da smo svoje utakmice igrali u Beogradu sigurno bi se nadmocno plasirali u finale na Vembliju,ali sta da se radi zaklase nas Sloba,njegova politika I te sankcije.Te posledice osecamo kao sto vidite I dan danas,dok su ove picketine iz Humske sve to dobro iskoristile.Mislim da je vreme nasih muka proslo I da ce Zvezda konacno (uz pomoc onoga odozgo) krenuti stazama velikih uspeha.Za obe te utakmice u Sofiji su vezane skoro indenticne stvari.Bilo nas je sa sviju strana tako da nas je u Sofiji bilo kao mrava.Na obe utakmice je bio krcat stadion od 30 do 35.000 gledalaca.Pa Brat-Bratu je na obe utakmice u Sofiji bilo po 25.000 Delija iz Srbije.Bilo je frka I za kartu,jer ko je nje imao morao se pomuciti da bi je nasao,dok je na granicnom prelazu ka Bugarskoj ceo dan bio pravi haos.Hiljade autobusa I kola u nepreglednim kolonama Delija citavog dana.Bugari su I rampe spustali ne zelevsi jedno vreme da puste nikoga,ali posto je dolazilo do sve vecih incidenata oni bi otvarali granicu ne bi li tako smirili nervozne Delije.U samoj Sofiji ludilo nad ludilom.Napunili smo elitne kafice I druge usluzne lokale kako blizu stadiona tako I po citavoj Sofiji.Okrenes Brate turu za celo tvoje veliko drustvo sa pivom,zestokim picem,sokovima,raznim kupovima I secam se platis na primer ondasnjih 10 DM.Gde je tu Braco ko je hteo na mesinu u lokalima,prelepe girose na ulicnim objektima,ma stvarno bilo ludo,hranljivo I nezaboravno.Na obe utakmice meni se cini imali smo odlicne koreografije.Na prvoj utakmici protiv Panatinaikosa ovi nasi sto su usli poceli da se grupisu do druge tribine gde je sedenje I poceli sa grupom navijaca CSKA (koji su isto crveno beli) da zajedno nesto navijaju kao na primer Zvezda I CSKA,CSKA I Zvezda...Bilo je nasih u tom trenutku nekih 2.000.Dosao sam tamo do njih I odmah sam ih odvojio od Bugara pomerivsi masinu (kop) tacno iza gola gde je I bio na obe utakmice.Na obe te utakmice je bilo fantasticno navijanje.Bili su prisutni I navijaci Panatinaikosa kao I navijaci Sampdorije.Bilo ih je meni se cini u priblizno istom broju od koju stotinu.Ne secam se da je bilo nekih vecih incidenata sa obe te grupacije.Naravno da smo ih cekali,ali su bili odlicno cuvani od lude Bugarske policije.Ja mislim da smo navijacima Sampdorije razbili jedno ili vise stakala na autobusu kada su dosli sa aerodroma,dok su bili u njemu.Secam se I detalja kod Sinisinog pogotka na jednoj od te dve utakmice.Tada je jedan nas Delija pokusao da uleti u teren.Bugarska luda policija je skocila na njega isto kao lav na kakvu antilopu.Oborili su ga na onu sljaku iza gola I udarili onako krvnicki nekoliko puta sa onim pendrecima od jedan metar.Nastalo je I komesanje izmedju nas I lude Bugarske policije I kao I u nekoliko ranijih slicnih situacija zavrsilo se uzajamnim respektom.Evo da zavrsim sa ovom Sofijom.Ostace upamcena po nasoj velikoj invaziji I ludom provodu. Sto se Barija tice Brate kriticar tice mozda cu nesto sutra napisati.Opet sto se tice frizura u Baruju,ja sam imao tri prsta a Marko kup sampiona koji su perfektno izgledali,a mozda je tu malo bilo I simbolike.Sa tri uzdignuta prsta smo u Bari dosli,sa tri uzdignuta prsta smo se vratili ali sa tim istorijskim peharom u ruci. Toliko za sada od mene braco Delije.

PS- Da napomenem da je na jednoj ili obe utakmice zajedno sa nama bila prisutna I grupa Radovih United Force na celu sa Supom.

njule
DELIJA junior


Joined: 17 Oct 2003
Posts: 25    Posted: 06 Jun 2005 13:08    Post subject:

Evo i malo dopune mog teksta iz Sofije od Brata njula sa Delije neta.
________________________________________
Brate Ciro,
ovo sto je napisano za Sofiju stoji.Ostalo je jos par stvari.Celog dana je u Sofiji bila ludnica i jurnjava njihovih navijaca.neke vece okrsaje nisam video,zato sto zabari nikakav jaci otpor nisu ni pruzali.Secam se da su nosili plave jakne sa natpisom "ultras" na ledjima i do jaja sampine salove.To je meni tada bilo skroz novo.U jednom trenutku njih 7-8 izlece sa stanglama i motkama za zastave i krecu u nasem pravcu.nas je bilo trojica,svi klinci i bez nekog velikog navijackog iskustva.Oni samo prolaze pored,dotrcavaju do pandura,pazi sad,kome nesto panicno objasnjavaju i pokazuju u pravcu iz koga su izleteli trceci.Trojica cigana iza njih laganeze,opusteno nastavljaju svoj put ka njima.pandur nesto zabarima kao:"Pa sta se sada meni zalite,snalazite se sami",ledena lica zabarska i nastavak trcanja.Toga dana je stvarno bila ogromna dominacija nas Cigana po gradu,drvene hokejaske palice,koje su stigle pitaj Boga odakle i lik koji ih je nosio u narucju i delio ljudima,kafane,kafici koje su bile bagatela za nas.Vecina zabara ulazi na utakmicu tek kada sa Zulu W. usli.Protiv panathinaikosa je bilo nekog zaletanja grka na nas kroz onu sumicu ispred stadiona,to sam kasnije cuo,ali nije bilo nista vece.Tada je majstor sa navijacima Zvezde iz unutrasnjosti zamalo ostao bez busa.Greskom je krenuo da parkira na mestu gde su vec krenuli da se skupljaju zeleni i gde ima je bilo zborno mesto za buseve.  .Izvukli su se bez posledica,neko je od putnika obavestio vozaca o pogresnom koordinastnom sistemu,ore nego sto su bili registrovani.
Pozdrav

andrejsirac
DELIJA junior


Joined: 08 Mar 2004
Posts: 46
Location: belgrade    Posted: 10 Jun 2005 19:07    Post subject:

Evo jos jedna mala dopuna sa Delija  neta od Brata andrejasica, to jest njegov opis i secanje.
________________________________________
meni je ta sofija 92 bas ostala u secanju.Kad se samo setim koliki je konvoj autobusa bio na autoputu,da ne preteram ali ja mislim da nas je bilo bar 15-20 hiljada(ne mislim autobusa haha).Verovatno je razlog tome bila niska cena prevoza i karte,sve ukupno cak i tada smesnih 30 maraka.Znam da sam ja bio u 16. autobusu Top-toursa,pa ti vidi koja je to kolona bila.POlazak ispred mare uvece i taljiganje do zore uz strah da me na granici neskinu zbog godina(tada samo 16).Sofija iznenadjujuce cista i uredna s obzirom na tadasnje njihovo siromastvo,ali jedan detalj necu zaboraviti do kraja zivota:nas 50-ak delija stojimo ispred jednog roštilja na ulici i cekamo red za svoj cuveni bugarski cevap(cca 50 cm),majstor rostiljdzija meša meso u nekoj plastičnoj posudi..meša,meša i u jednom momentu izduvava nos sa strane i vraca ruke u meso sa svim ostacima sline na prstima!!!!Zamisli koje je to razbezavanje bilo sa lica mesta!DAlje sledi zujanje po gradu i sad vec cuveno kupovanje palica za hokej(1-2 dem),skupljanje ispred hotela u kom su bili Italijani,malo prozivanja(tuca se nesto nesecam,a i bio sam mali),odlazak na stadion i zavodjenje reda od strane bugarske policije na nekim ogromnim strasnim konjima...Da u tom parku ispred stadiona je bila neka tuca ali nista strašno.Stadion pravi bugarski sa nekim šugavim drvenim klupama,atmosfera dobra u prvom poluvremenu dok smo vodili i nadali se polufinalu(..i gledaš zvezdu svetskog šampiona kako ide pravo do londona alealee..),a posle se baš i nismo proslavili čini mi se.Kraj i tužan povratak kući uz neko maltretiranje bugarske carine zbog prolaska 28 reprezentacija srbije u hokeju sa 8000 palica
_________________